Vijesti
~

Свечаним консертом обиљежено 30 година рада КУД Крајина

Свечаним концертом одржаним 9. маја 2026. године у Дому културе „Студентски град“ у Београду, Културно-умјетничко друштво „Крајина“ обиљежило је три деценије свог рада и постојања. Јубилеј је окупио бројне чланове,

КУД „Крајина“ Београд – 30. година рада за понос и дивљење

Дана 9.-тог маја, свечаним концертом у Дому културе, Студентски град у Београду, Културно-уметничко друштво (КУД) је обележило 30 година постојања. Три деценије чувања идентитетитета и традиције Срба са западне стране

Izabran novi Mjesni odbor Vrebac

Na jučer završenim izborima za nove Mjesne odbore na području Grada Gospića, izabran je i Mjesni odbor Vrebac. Prema izbornim rezultatima članovi Mjesnog odbora Vrebac za područje naselja Vrebac, Pavlovac

Akcije i donacije
~

Донирано одржавање wеб странице

Твртка Стартмарк у власништву чланова нашег Друштва, успјешних подузетника Гордане и Зорана Ђорђевића, донирала је средства за годишње одржавање Вребачког портала у износу од 360 €. Средства су уплаћена 16.4.2026.г.

Sportski rekviziti

I ove godine, a već smo pisali, Ministarstvo spoljnih poslova R. Srbije (MSP), na osnovu našeg projekta da se omasovi parohijska slava, dobili smo sredstva za nabavku sportskih rekvizita za

Literarni kutak
~

VREBAČKE PRIČE – Nagovještaj jeseni (9)

Odlazak u planinu po drva iščekivao sam sa nestrpljenjem. Privlačila me planina koja mi je iz dvorišta izgledala tako daleka i tajanstvena i o kojoj sam čuo dosta priča i lovačkih i stvarnih. Ipak, najljepše od svega je bio put u planinu vozeći se na kolima, ali je povratak možda ipak bio ljepši.

Pomagao sam koliko sam mogao vukući grane i slažući ih na hrpe dok su djed i otac sjekirama obarali drveće i kresali ga. Upekla je i vrućina, znoj je lio iz svih pora, a na njega se lijepila prašina i iverje, zapinjalo se za trnovite zmijolike grane i prutke koji su se isprepleli po tlu između kamenja i kamenih gromada, trnje se zabadalo u odjeću i paralo kožu na rukama i tako cijeli dan uz koji odmor na kome bi se okrijepili kojim gutljajem tople vode i zalogajem već užegle slanine.

Jedva bih dočekao kasno popodne da se na kola natovari usječeno drvo i upregnu Žuja i Siva koje su nas odmorne lako povezle prema selu. Sjedeći gore visoko na drvima osjećao sam kako iz mene izlaze trnci i opuštam se. Bilo bi najljepše zaspati, ali nije se smjelo pa ni moglo od grubog skakutanja kola po kamenitoj i neravnoj cesti koje se bolno usjecalo u izmorene i napete mišiće.

Željko Narančić