Priložena slika ne može u potpunosti prikazati stupanj devastacije i oronulosti škole čiji krov i dimnjaci će se, ako ne prije, vjerojatno urušiti pod slijedećim snijegom.
Svjedočimo ubrzanom tragičnom kraju ovog vrebačkog objekta kulture i obrazovanja starog više od dvije stotine godina kroz koji su prošle generacije vrepčana i čiju agoniju još jedino oni sa tugom prate, nemoćni da vlastitim snagama promijene njegovu sudbinu. Svi pokušaji u posljednjih nekoliko godina koje su vrepčani inicirali sa ciljem da se zaustavi propadanje škole i da joj se dade primjerena društvena funkcija nailazili su na izostanak interesa i potpunu bešćutnost i formalnih vlasnika i teritorijalnih vlasti.
Ima li nade da se ovo nacionalno dobro spasi?