Umjesto Parnasa gola brda
Pustoga kraja
Pjesnik sam
Pustoši
Bjeline zavičaja
Koji nekada
Snijegom okovan
Stajaše
A sada više
U mislima
Žitelja negdašnjih živi
Negdje na
Granici snoviđenja
Bijel od kamena ispucala
Bijel od kostiju
Uginulih ovaca i krava
Bijel od uspomena
Na kraju svijeta
Putokaz stoji
Za ovaj kraj
Od sviju krajeva bjelji
I kada bih ga naslikati mogao
Bila bi to slika bijela
O bijeli zid obješena
I pjesnik zagledan u
Tu sliku
Vidio bi
Tek
Puteve sive
Što u bijeloj slici žive
Marko Ćurčić
