MJESNI ODBOR VREBAC

Vrebac, Pavlovac Vrebački, Zavođe Vrebačko, Selište Vrebačko

  • Povećaj slova
  • Resetiraj
  • Smanji slova
NASLOVNICA Prošlost, ljudi i običaji
PROŠLOST, LJUDI I OBIČAJI

Крсна слава

E-mail Ispis PDF

 

Krsna slava je prastari obiчaj u kome se, uz posebne obrede i gozbu proslavљa hriшћanski svetiteљ zaшtitnik i davalac. Svaki Srbin ima po jedan dan u godini koji on slavi i to se zove krsno ime, sveti, sveto i blag dan.

Slava je praznik "male crkve", osnovne hriшћanske ћelije, porodice, pa svaka, pa i najmanja porodica treba da slavi Slavu. Чim se sin odvoji u posebno domaћinstvo, pogotovu kad se oжeni, duжan je da proslavљa svog svetiteљa, bez obzira шto ga i otac i majka slave u starom domu.

Pogreшno je shvataњe da otac treba da "preda" sinu Slavu, ili da sin poчinje da slavi tek po smrti oчevoj, kao i obiчaj da Slavu nasleђuje samo najstariji sin.

Sin je duжan, u znak poшtovanja roditeљa, da tako vaжnu stvar, kao шto je osnivaњe porodice i samostalno proslavљaњe Krsnog imena, otpoчne sa znaњem i blagoslovom oca i majke.

Slaveћi Slavu, mi vrшimo spomen na svetiteљa koji je zaшtitnik naшe porodice i naш zastupnik pred Gospodom. U isto vreme mi se molitveno seћamo svih naših predaka koji su proslavљali tog istog svetiteљa i slavili Slavu toga dana. To je suшtina i dubinski smisao srpske Slave.

 

Poшto Hriшћani dele i radost i tugu sa svojim bliжњima, prirodno je da se i Slava proslavљa u krugu porodice i prijateљa. Zato se za Slavu spremaju sveчanija i raznovrsna jela, sprema se kuћa i u domu vlada prazniчna atmosfera. Krsnu Slavu ne treba svesti samo na dobar ruчak ili veчeru, povod da se vidimo sa prijateljima i roђacima, ili prekomerno najedaњe i opijaњe. To, onda i nije Slava.

Neke Slave padaju u vreme postova (Sveti Nikola, Ivaњdan, Sveti Alimpije) i tada će se domaћin (a naroчito domaћica!) postarati da goste posluжi iskљuчivo posnom hranom, pri чemu je dozvoљena upotreba ribe i uљa.

Isto vaжi i za Slave koje padaju van postova, ali u posne dane - sredu ili petak. I u ovom sluчaju se strogo poшtuju pravila koje nam je Crkva naloжila - posluжuju se sveчanija, ali posna jela. Bogu nije ugodno, a nama nije na duhovnu korist i spaseњe da u dan svoga Krsnog imena mrsimo i sluжimo mrsnu hranu, ako je Sveta Crkva odredila taj dan kao postan.

Još jedan lep stari obiчaj vezan za Slavu koji se ponegde još zadrжao je i takozvano "dvorenje slave". Radi se o tome da domaћin i ukuћani koji toga dana proslavљaju svoje Krsno ime uopшte ne sedaju, u znak poшtovanja prema svome Svetiteљu, veћ posluжuju goste i sa њima razgovaraju stojeћi.

Ovde se može povuћi još jedna paralela izmeђu porodice i crkve: Pravoslavni Hriшћani stoje u crkvi na molitvi, a poшto je porodica mala crkva, to njeni чlanovi molitveno stoje pred Bogom na dan svoje Slave. Ovaj obiчaj nam joш govori koliko su naшi stari poшtovali svoga Svetiteљa i sa kakvim se strahopoшtovaњem odnosili prema Bogu.

 

 

Za slavљeњe Slave nephodno je imati sledeћe:

 

Nekoliko dana pre Slave, domaћin treba da pozove sveшtenika da mu u domu osveti Slavsku Vodicu. Za Osveћenje Vodice treba pripremiti:

        - чiniju sa чistom vodom

        - bosiљak

        - tamjan

        - kadionicu

        - sveћu

        - spisak жivih чlanova porodice

        - spisak umrlih чlanova porodice

Na sveчano postavљenom stolu okrenutom ikoni, uoчi dolaska sveшtenika, treba da se nalazi: sveћa na чiraku, slavski kolaч, koљivo (жito), чaшa crnog vina, kadionica sa tamjanom, шibica, kao i spisak чlanova porodice radi pomiњaњa u molitvi.

Osveћenje vodice se obavљa na istoчnom zidu sobe pred slavskim ikonama, a ispred ikone je upaљeno kandilo. Чinu osveћeњa vodice treba da prisustvuju svi чlanovi porodice koji su se tog trenutka zatekli u kuћi. Osveћeњe vodice je vrlo vaжan чin, jer se kroz vodo-osveћenje silaskom Duha Svetog, osveћuje porodiчni dom kao i svi њegovi чlanovi. Osveћena vodica se чuva kako bi s њom domaћica zamesila Slavski Kolaч.

 

 

Slavski kolaч 

 

Na sveчano postavљenom stolu Slavski kolaч predstavљa žrtvu bragodarnosti Bogu шto smo kroz Isusa Hrista i Њegovo stradaњe spaseni od propasti koja bi nas stigla zbog naшih grehova.

 

Krstobrazno lomљeњe slavskog kolaчa predstavљa stradaљe Hristovo radi nas. Prelivaњe prelomљenog kolaчa vinom (koje simboliчno predstavљa krv Isusovu) znaчi da smo Hristovom krvљu oчišћeni od svojih grehova.

Za Krsno ime svaka kuћa priprema slavski kolaч. To je naroчiti hleb od  pшeniчnog braшna zameшen s kvascem i bogojavљenskom vodicom (voda osveћena u crkvi na Bogojavљaњe)ili onom koju je sveшtenik osveшtao uoчi slave.

Kolaч se okolo opaшe jednim vencem od testa,  kao pojasom; po gorњoj kori prekrste mu se dva kaiшa od testa i u њih se otisnu чetiri liturgijska peчata sa grчkom skraћenicom IS-HS NI-KA, шto znaчi - Isus Hristos pobeђuje. Na ovoj kori mogu se staviti još neki ukrasi-figure, kao golub, simbol Svetoga Duha, klas pшenice, i grožђe.

Slavski kolaч se po pravilu ne seчe nego samo lomi. Kolaч se okreћe "naoposun", po suncu, od leve (u narodu negativne) prema desnoj (u narodu pozitivnoj) strani. To se чini radi domaћeg napretka. Istovremeno se kolaч podiжe u vis sa жeљom da se usevi podignu prema suncu i da zrelim plodom olakшaju жivot zajednice.

 

 

Slavska sveћa

 

Slavska sveћa pokazuje da su sveчar i њegova porodica sinovi Svetlosti a ne mraka. Kao što svetlost sveћe razgoni mrak tako i svetlost Hristova razgoni tamu.

Slavska sveћa je simbol жeљe i teжњe sveчara

- da upozna Svetlost жivota - Gospoda Boga i Njegovog Sina Isusa Hrista,

- da svetlost Boжija prosveti razum њihov, osvetli i osnaжi vrline u њima i uputi uh da vreme na zemљi provedu u besprekornom hriшћanskom жivotu i

- da hriшћanska љubav zaplamti u њihovim duшama, kao što plamti i plamen njihovе slavske sveћe!

 

Sveћa treba da bude od чistog pчelinjeg voska. Krsnu sveћu vaљa da zapali domaћin kad doђe sveшtenik da mu reжe kolaч ili kad prerezan kolaч donese iz crkve. Sveћa obiчno gori ceo dan. 

Slavska sveћa oznaчava жrtvu, najчistiju i najneviniju, kao što pчele prave med, skupљajuћi sladak mirisni sok sa raznih чistih i mirisnih cvetova. Tako i molitva sveчara i њegove porodice treba da potiчe iz njegovog чistog srca i mirisne, neukaљane duшe.

Slavskom sveћom se izraжava sveчanost praznika i radost domaћih.

 

 

Slavsko жito - Koљivo

 

Pшeniчno zrno je simvol smrti i vaskrseњa, simvol veчnog жivota: zrno bačeno u zemљu proklija i raspada se, ali iz њega nikne klas koji donosi mnogo viшe zrna. Koљivo se sprema kao жrtva zahvalnosti Bogu za date zemaљske plodove i u чast svetiteљa koga slavimo, kao i za spomen na naše pretke koji su u veri жiveli i koji su za veru dali svoje жivote.

Жito se kuva uoчi Slave. Kad se жito skuva, voda se odlije, a жito ispere i prosuшi. Posle se meљe i sladi шeћerom i to oznaчava blaжeni i slatki nebeski жivot pravednih hriшћana posle smrti, koji su svojim жivotom i delaњem na zemљi zasluжili.

Koљivom se sluжe svi ukuћani po stareшinstvu odmah posle osveћenja, kao i gosti koji toga dana dolaze u kuћu. Pre posluжeњa жitom treba se prekrstiti i to se uvek чini stojeћi, opet u znak poшtovaњa prema Svetiteљu.

 

Kako je koљivo ustanovљeno?

Koљivo se sprema kao жrtva zahvalnosti Bogu za date zemaљske plodove i u spomen svetiteљa koga slavimo, kao i za uspomenu na one naшe pretke koji su u veri жiveli i na one koji su za veru dali svoje жivote. Ovu чinjenicu potvrђuje i molitva koja se чita prilikom blagosiљaњa koљiva:  ... Ti sam, svedobri Care blagoslovi i semeњe ovo sa raznim plodovima, i osveti verne koji budu jeli od њega, jer sluge Tvoje prinesoшe ovo Tebi u slavu Tvoju i u чast Svetoga (ime sveca) i u spomen onih koji preminuшe u blagoчestivoj veri.

Car Julijan, zvani Apostat (otpadnik), beшe primio Hriшћanstvo u mladosti, a kad je postao car, odrekao se Hrista i postao ponovo idolopoklonik i veliki progonitelj Hriшћana. Znajuћi da Hrišшћani poste Veliki post, a naroчito prvu nedeљu ovoga da bi se priчestili, hteo je da naruшi propise Hriшћanske Crkve. Zato tajno naredi upravniku Carigrada da sve шto se na trжnici nalazi za jelo poprska krvљu жrtava koje se prinose idolima, kako bi se Hriшћani oskrnavili.

Ali, Sveti Tihon, preko patrijarha carigradskog, Evdoksija, javi Hriшћanima da niшta ne kupuju na trжnici za jelo, veћ da kuvaju koљivo - pшenicu sa medom - i to jedu. Oni tako i uчine - celu prvu nedeљu Velikog posta jeli su samo koљivo. Docnije je uvedeno u upotrebu i pri proslavљaњu krsnog imena - slave. Pшeniчno zrno je simbol smrti i vaskrseњa: zrno baчeno u zemљu proklija i raspadne se – umire, ali iz њega niчe klas koji donosi mnogo viшe zrna.

Koљivo se o slavi ne sprema za pokoj duшe svetiteљa koji se slavi, kao što neki pogreшno misle. Jer svi svetiteљi su жivi u Gospodu i nalaze se pred Њim kao naшi zastupnici i molitvenici, a жito se sprema iskljuчivo u њihovu чast, a nikako za pokoj duшe. Zato se slavsko koљivo obavezno sprema za sve slavske dane, pa i za Svetog Arhangela Mihaila, Svetog Iliju, kao i za Bogorodiчine i Hristove praznike.

 

 

Vino

 

O Krsnom imenu vino je potrebno da sveшtenik њime prelije kolaч i koљivo, a ono шto ostane u чaшi ili flaшi domaћin po obiчaju popije.

Vino je supstitucija za beskrvnu жrtvu. Ono sluжi za prelivaњe koљiva i kolaчa. Upotreba vina u gozbi na krsnom imenu pripada magiji koja doчarava izobiљe. "Kolaч se preliva vinom a dom mirom, жivotom, zdravљem, dobrom."

 

 

Uљe

 

Ono je potrebno da se upali kandilo u kuћi pred ikonom.

 

 

Tamjan

 

U svakoj Pravoslavnoj srpskoj kuћi može se naћi grumiчak tamjana u svako doba, po reчima jednog istoriчara, "jer se Srbi svakad najpre kade, kad se god kuћanski mole Bogu", a za Krsno ime i najsiromaшniji sveћar kupi ga makar i najmanje.

Tamjan se zapali i gori u blaжenom dimu koji se peњe prema boжanstvu da ga umilostivi i odobrovoљi.

 

 

Ikona

 

Slavska ikona sa kandilom postavљa se, ako je moguћe, na istoчnoj strani zida najuglednije prostorije u kuћi. Vladika Nikolaj kaжe da -"mi ne oboжavamo niшta i nikoga osim Presvete Trojice u Jedinici JEDNOGA BOGA. Ali mi poшtujemo svetiteљe, kao najboљu decu Boжju i sledbenike Hristove, i њihovim likovima ukazujemo posebno poшtovaњe".

Po pravilu svaka ikona trebalo bi da je prethodno osveћena u crkvi, gde to sveшtenik obavi u oltaru, "Osveћene ikone su kanali moћne Boжje blagodati koja leчi, preporaђa, prosveћuje, ohrabruje i opomiњe. Gospod Bog toliko љubi svoje svetiteљe i muчenike kao najbliжi krug svoje porodice, da daje чak moћ i њihovim likovima kada se poшtuju i њihovim imenima kada se prizivaju".

 

 

Zdravica

 

Veoma znaчajan element slavskog ceremonijala je ustajaњe u slavu, dizaњe i napijaњe zdravica. To je, po opшtem shvataњu, kao i prekada, najsveчaniji чin. Ustajaњem u slavu se izraжava prvobitno poшtovaњe sunca jer se svi uчesnici obreda okreћu prema istoku. Daљe, ustajaњe u slavu, sem izuzetaka, obavљa se pre podne, dok sunce, odnosno dan, napreduje. Ako se ovome doda okretaњe krsnog kolaчa "naoposun" to jest za suncem, onda se krsno ime s razlogom moжe povezati sa kultom sunca, чega inaчe nema u kultu pokojnika.

Veliku graђu o Slavi u narodu sabrao je Vuk Karaџiћ i on je to чinio u vreme kada su mnogi naшi obiчaji, pa i slavski, bili vrlo sveжi. Najboљi pokazateљ za to su zdravice koje se izgovaraju u odreђenom trenutku.

Na primer, u zdravici se kaжe: "U чije se zdravљe vino pilo, sve mu zdravo i veselo bilo, rodilo mu i жito i vino, ponajviшe pшenica belica i u kuћi sve muшka deчica". Gost se, prilikom ulaska u kuћu, u pozdravu obraћa domaћinu reчima: "Slavio ga (krsno ime) mnogo љeta u zdravљu i veseљu". Ta жeљa se izraжava i u drugim zdravicama u kojima se na Slavi ne oskudeva: "Ko je proslavљao ove godine, proslavљao je i do godine, punu i чestitu, sretnu i bogatu, mnogo љeta, a sve za њegova жivota, on i њegova deca"...

Na Kosovu, na primer, gosti ispijaju po jednu veliku чaшu za zdravљe domaћinovo i svih њegovih ukuћana, a isto tako za plodnost (beriћet) i napredak svake vrste. Gost kaжe: "Ovu kalenicu ћemo da pijemo za domaћinovo zdravљe. Bog neka da њemu i њegovim sinovima, ћerkama, snahama, unucima, unukama i svemu porodu њegovom zdravљe i sreћu ... svaki beriћet u poљu i domu, da su mu puni ambari sa жitom, guvna sa slamom i senom, torista sa ovcama i govedima, kravama i kobilama, bivolicama i volovima, tejacima i жdrebicima ...".

 

Sliчno ovome i u Slavoniji je svaka kuћa imala svoga patrona kome se gosti i ukuћani mole, zajedno sa kumovima i prijateљima, za ekonomski napredak kuћe i za zdravљe ukuћana. U ovom ceremonijalu ima i druge narodne simbolike. Koљivo se na primer u nekim krajevima uzima sa obe ruke da bi Gospod oberuчke davao zdravљe i napredak u kuћi i domaћoj чeљadi. Zdravice se inaчe meњaju unakrst "da bi godina ukrstila sa rodom i beriћetom".

 

Zanimљiva je i jedna zdravica iz Metohije koja glasi: "Neka se preliju baчve sa vinom, domovi sa жitom i zdravљem, a poљa sa rodom i beriћetom". Poшto se malo otpije, u istu чaшu dolivaju još vina "da mlaђi rastu", pa se zdravica produжi: "Ovako za omlaђije, neka Bog omladi u domu, u toru i na svakom mestu, neka Bog mladeж izvede na dobar put, te neka budu boљi od њihovih starijih".

 

 

Slavи i zemљa

 

Slava je strogo domaћi kult. U narodu se smatra, a to ima svoje mesto i u narodnim pesmama, "ko krsno ime slavi onome i pomaжe". U severoistoчnoj Srbiji zajedno sa porodicom i kuћom slavi i zemљa.

 

Њoj se preko plodova i zdravica obraћa kao жivom biћu. Ona slavi jer je ona stalna a sve drugo je prolazno. "Iz zemљe je sve poteklo i u њu se sve vraћa" kaжe se u narodu, prema tome slava je obiчaj i obred koji je imao veliki integracioni znaчaj u razvoju srpskog naroda, чuvaњe њegove etniчke svesti i drugih obeleжja koja ga povezuju u odreђenu celinu, u posebnu etniчku, istorijsku i druшtvenu zajednicu. U tome je zapravo i najveћi znaчaj krsne slave za srpsku etniчku zajednicu.

 

 

Чlanak prenesen sa site-a NOVINE Toronto (www.novine.ca)

 

 

Ažurirano Srijeda, 09 Ožujak 2011 21:48
 

Naselja i grobovi prethistorijskih Japoda u Vrepcu

E-mail Ispis PDF

Na prostoru današnje Ličko Senjske županije postojalo je više prethistorijskih naselja.
Neka od njih su stručno arheološki istražena, a naročito  Kompolje i Prozor u Gackoj dolini te Smiljan i Vrebac kod Gospića.
Rezultati istraživanja publicirani su u „Vjesniku hrvatskog arheološkog društva“ kao i u nekim onovremenim novinama.
Fokus našeg interesa su naselja i grobovi prethistorijskih Japoda na području današnjega Vrepca.
Na samom izmaku 19. stoljeća, 1896.g. poznati arheolog Josip Brunšmid istražuje smiljanski lokalitet gdje najvjerojatnije dobiva i prve informacije o staništu Vrebac.
Iste 1896. g. Brunšmid dolazi u Vrebac, gdje je pronašao nekoliko prethistorijskih lokaliteta i to: Đurđeva greda, Stražbenica, tumuluse (grobišta) Lećište i Orlov kamen.
Tumulusi su smješteni neposredno uz jugozapadni, odnosno sjeverozapadni dio Stražbenice.
Sljedeće 1897. g. Brunšmid ponovno dolazi u Vrebac, gdje na spomenutim lokalitetima vrši probna iskapanja.
Posebnu pažnju posvetio je veoma dobro sačuvanoj prethistorijskoj gradini Stražbenica. Utvrdio je da ima nadmorsku visinu 671 m (relativna visina 70,34 m) i promjer osnove cca 480 m. Uočio je osam dobro sačuvanih terasa, poredanih jedna iznad druge, na kojima su bila staništa.
Iskopavanjima je potvrdio pretpostavke jer je pronašao ostatke kućnoga lijepa, fragmente keramike i raznog bakrenog nakita. Bile su to raznovrsne fibule – kopče i brončane igle. Također je izvšio iskope na tumulusima – grobištima Lećište i Orlov kamen.
I tu je pronašao tragove materijalne kulture prethistorijskoga doba. Utvrdio je da grobne cjeline nisu očuvane i da su još u staro doba kretane i dobrim dijelom opustošene.
Svi ovdje pronađeni predmeti čuvaju se u Prethistorijskoj zbirci Arheološkog muzeja u Zagrebu.
O učinjenom i nađenom Brunšmid je izvijestio u Arheološkom vjesniku.
Ali to nije kraj vrebačke arheološke priče.
Skoro 60 godina nakon Brunšmida, mlada arheologinja Ružica Drechsler-Bižić proučavala je njegov izvještaj i odlučila provjeriti navode.

U maju mjesecu 1957. g. gospođa Ružica dolazi u Vrebac gdje je zatekla dobro očuvanu gradinu Stražbenicu sa spomenutim  terasama, obišla Orlov kamen i Lećište te odlučila da uskoro započne sa istraživanjima.
Dva mjeseca kasnije (7. mjesec) gospođa Ružica započinje iskopavanja.
Na samoj Stražbenici pronašla je ostatke zemljanog posuđa grube i fine izrade, nekoliko komada brončanih alki i fibula (kopči), privjesak od bronce i fragmente različitog nakita.
U tumulusu (grobištu) kraj Orlovog kamena pronašla je više brončanih igala različitih veličina i izgleda te pincetu od brončanog lima. Također je pronađena i velika urna od loše pročišćene zemlje kao i niz fragmenata zemljanog suđa.
U tumulusu Lećište pronađeno je više komada brončanog nakita, igle i ogrlice.
Unatoč ranijoj otvaranosti grobišta i otuđenju predmeta, pronađeno je dosta tragova materijalne kulture prethistorijskih Japoda.

Dobro se sjećam da su istraživanja izazvala veliki interes kod većine naših seljana, a naročito kod nas malih dječaka koji smo sa pristojne distance promatrali što i kako se radi.
Od prisutnih seljana gđa. Ružica je doznala i za lokalitet Velika njiva koji se nalazi cca 700 metara južnije od Stražbenice. Uvjeravali su je da se prilikom svakog oranja  izore predmeta koji ukazuju na staro grobište.
Obišla je Veliku njivu i razgovarala sa vlasnicima Stanom Ćurčić i Jovanom-Jocom Bobićem.
Iskopavanja su trebala početi na Ćurčića njivi gdje je bila zasijana djetelina pa strina Stanova nije dozvolila uništavanje djeteline.
Djed Joca je dozvolio da se kopa po njegovoj njivi sa koje je prethodno skinut ječam.
Uz Ćurčića među prekopano je 75 m2 njive gdje je pronađeno ukupno 14 grobova, devet sa spaljenim pokojnikom, tri skeleta i 2 žarna groba.
Također je pronađeno više komada raznog brončanog nakita, jantarnih i staklenih kuglica te raznih fibula-kopči.
Proučavanjem pronađenih predmeta i grobišta gospođa Drechsler-Bižić došla je do spoznaje da se početak života na Stražbenici može datirati u vremenu od 1150. – 950. g. pr.n.e. i da se najvjerojatnije odvijao u kontinuitetu te s izuzecima traje do današnjih dana.
Iz navedenoga vidljivo je da naš Vrebac ima zapaženo mjesto u razvoju ljudskog roda od prapovijesnih Japoda do antičkih Rimljana, kada je bio poznat pod imenom Ancus, preko osmanlije Alaga Vrebe po kojemu nosi ime pa sve do današnjeg doba.
Nadam se da će ovaj članak pobuditi interes kod mlade generacije, naših potomaka i da će mnogi od vas, koji ste momentalno daleko, poželjeti doći u naš Vrebac, popeti se na Stražbenicu i prošetati prethistorijskim stazama i terasama drevnih Japoda i svih drugih koji su tu obitavali poslije njih.

Prilikom pisanja ovoga članka koristio sam se stručnom analizom gospođe Ružice Drechsler-Bižić.
Gospođa Drechsler Bižić i danas živi u Zagrebu.
Hvala joj!

Autor: Đuro Braco Ćurčić


Napomena:

Biografiju gđe. Drechsler Bižić možete pronaći na stranicama Muzejsko dokumentacijskog centra (www.mdc.hr/hr/mdc/arhiv/personalni-arhiv-zasluznih-muzealaca/?muzealacId=21).

Ažurirano Nedjelja, 06 Ožujak 2011 05:30
 

Poznati vrepčani - Marko Narančić, "američki kralj krumpira"

E-mail Ispis PDF

Marko Narančić rođen je u Vrepcu 1890 godine.
Godine 1903 kao mladić od 13 godina  došao je u Sjedinjene Američke  Države, kako bi se pridružio starijoj  braći koja su radila u rudnicima bakra u Montani.
U SAD je prema vlastitim riječima došao sa 15 centi u džepu ne znajući ni jednu riječ engleskog jezika.
Kasnije je promijenio ime u Marcus Nalley kako bi ga amerikanizirao.
U mladosti je radio mnoge poslove, od mesara, perača suđa do kuhara.
U predvečerje 1. svjetskog rada započeo je sa proizvodnjom čipsa od krumpira.
Godine 1918 osniva tvrtku Nalley's koja posluje i danas (više podataka o tvrtki Nalley's možete naći na web stranici www.nalleyfoods.com).
Godine 1941 izgradio je prvu tvornicu, a nakon toga izgrađeno je još nekoliko tvornica za proizvodnju hrane.
Marko je umro 1962. godine.
Za života je bio cijenjen o čemu govori i priznanje iz 1931. g. kada je proglašen Prvim građaninom Tacoma-e, grada u kojem je proveo veći dio života.

Pripremio: Marko Ćurčić

 

Napomena:

Više o Marku Narančiću može se saznati na linku javne knjižnice grada Tacome: http://search.tacomapubliclibrary.org/images

Attachments:
Download this file (Fotografija Marka Narancica iz 1918.pdf)Fotografija Marka Narancica iz 1918.pdf[ ]Administrator45 Kb
Ažurirano Nedjelja, 06 Ožujak 2011 05:30
 

Vrepčani iz 19. stoljeća - da li je to najstarija fotografija?

E-mail Ispis PDF

Umjesto uvoda, evo poruke Duška Bogdanovića:

"Umalo da zaboravim da imam još jedan interesantan poklon za sve Vrepčane, a to je jedna slika najstarija, ne u Vrepcu nego mislim i u celoj Južnoj Evropi! Na slici su stari Vrepčani i u pozadini stara crkva (prva), a koji su likovi tj. kako im je ime, to je pitanje, jer koliko se sjećam djed Mijat se sjećao samo jednog ili dvojice! Sliku je uslikao navodno neki od mojih davnih predaka koji je živeo u Beogradu (i bila je veoma mali format u originalu), a onda je stric Mićo odnio u Francusku 1975. god. i povećo je na tadašnji skener najbolje što je moglo! Sad je slika kod mene (od kad sam se skućio), a bila je izložena u muzeju u Apatinu preko 10. god.! Ja sam je sad prebacio u digtalni format i želim da je podelim sa svima Vama!"

Pogledajte fotografiju; pokušajmo odrediti vrijeme kada je snimljena i imena naših predaka!

Attachments:
Download this file (Najstarija fotografija Vrepčana.jpg)Najstarija fotografija Vrepčana.jpg[ ]Administrator283 Kb
Ažurirano Nedjelja, 06 Veljača 2011 08:30
 

Mane Dragosavac - ispravak osobnih podataka

E-mail Ispis PDF

Primili smo ispravak osobnih podataka za vrebačkog guslara Manu Dragosavca (Mane Jovadinov) koji objavljujemo u cjelosti:

"Poštovani . Toliko mi je drago da ste objavili ove dvije pjesme koje je spjevao moj djed Mane.On je spjevao mnogo pjesama koje mi nažalost neznamo. Rođen je 7. 01. 1909, umro 13.03. 1996. Želim vam svaku sreću u daljnjem radu."

Ažurirano Subota, 15 Siječanj 2011 06:18
 


Stranica 6 od 8

Vrebački motivi

  • JoomlaWorks Simple Image Rotator
  • JoomlaWorks Simple Image Rotator
  • JoomlaWorks Simple Image Rotator
  • JoomlaWorks Simple Image Rotator
  • JoomlaWorks Simple Image Rotator
  • JoomlaWorks Simple Image Rotator
  • JoomlaWorks Simple Image Rotator
  • JoomlaWorks Simple Image Rotator
  • JoomlaWorks Simple Image Rotator
  • JoomlaWorks Simple Image Rotator
  • JoomlaWorks Simple Image Rotator
  • JoomlaWorks Simple Image Rotator
  • JoomlaWorks Simple Image Rotator
  • JoomlaWorks Simple Image Rotator
  • JoomlaWorks Simple Image Rotator
  • JoomlaWorks Simple Image Rotator
  • JoomlaWorks Simple Image Rotator
  • JoomlaWorks Simple Image Rotator
  • JoomlaWorks Simple Image Rotator
  • JoomlaWorks Simple Image Rotator

Statistika


Posjetitelji danas:38
Posjetitelji jučer:79
Posjetitelji ukupno:109848

Posjetitelji

Trenutno aktivnih Gostiju: 68