MJESNI ODBOR VREBAC

Vrebac, Pavlovac Vrebački, Zavođe Vrebačko, Selište Vrebačko

  • Povećaj slova
  • Resetiraj
  • Smanji slova
NASLOVNICA Prošlost, ljudi i običaji
PROŠLOST, LJUDI I OBIČAJI

Naselja i grobovi prethistorijskih Japoda u Vrepcu

E-mail Ispis PDF

Na prostoru današnje Ličko Senjske županije postojalo je više prethistorijskih naselja.
Neka od njih su stručno arheološki istražena, a naročito  Kompolje i Prozor u Gackoj dolini te Smiljan i Vrebac kod Gospića.
Rezultati istraživanja publicirani su u „Vjesniku hrvatskog arheološkog društva“ kao i u nekim onovremenim novinama.
Fokus našeg interesa su naselja i grobovi prethistorijskih Japoda na području današnjega Vrepca.
Na samom izmaku 19. stoljeća, 1896.g. poznati arheolog Josip Brunšmid istražuje smiljanski lokalitet gdje najvjerojatnije dobiva i prve informacije o staništu Vrebac.
Iste 1896. g. Brunšmid dolazi u Vrebac, gdje je pronašao nekoliko prethistorijskih lokaliteta i to: Đurđeva greda, Stražbenica, tumuluse (grobišta) Lećište i Orlov kamen.
Tumulusi su smješteni neposredno uz jugozapadni, odnosno sjeverozapadni dio Stražbenice.
Sljedeće 1897. g. Brunšmid ponovno dolazi u Vrebac, gdje na spomenutim lokalitetima vrši probna iskapanja.
Posebnu pažnju posvetio je veoma dobro sačuvanoj prethistorijskoj gradini Stražbenica. Utvrdio je da ima nadmorsku visinu 671 m (relativna visina 70,34 m) i promjer osnove cca 480 m. Uočio je osam dobro sačuvanih terasa, poredanih jedna iznad druge, na kojima su bila staništa.
Iskopavanjima je potvrdio pretpostavke jer je pronašao ostatke kućnoga lijepa, fragmente keramike i raznog bakrenog nakita. Bile su to raznovrsne fibule – kopče i brončane igle. Također je izvšio iskope na tumulusima – grobištima Lećište i Orlov kamen.
I tu je pronašao tragove materijalne kulture prethistorijskoga doba. Utvrdio je da grobne cjeline nisu očuvane i da su još u staro doba kretane i dobrim dijelom opustošene.
Svi ovdje pronađeni predmeti čuvaju se u Prethistorijskoj zbirci Arheološkog muzeja u Zagrebu.
O učinjenom i nađenom Brunšmid je izvijestio u Arheološkom vjesniku.
Ali to nije kraj vrebačke arheološke priče.
Skoro 60 godina nakon Brunšmida, mlada arheologinja Ružica Drechsler-Bižić proučavala je njegov izvještaj i odlučila provjeriti navode.

U maju mjesecu 1957. g. gospođa Ružica dolazi u Vrebac gdje je zatekla dobro očuvanu gradinu Stražbenicu sa spomenutim  terasama, obišla Orlov kamen i Lećište te odlučila da uskoro započne sa istraživanjima.
Dva mjeseca kasnije (7. mjesec) gospođa Ružica započinje iskopavanja.
Na samoj Stražbenici pronašla je ostatke zemljanog posuđa grube i fine izrade, nekoliko komada brončanih alki i fibula (kopči), privjesak od bronce i fragmente različitog nakita.
U tumulusu (grobištu) kraj Orlovog kamena pronašla je više brončanih igala različitih veličina i izgleda te pincetu od brončanog lima. Također je pronađena i velika urna od loše pročišćene zemlje kao i niz fragmenata zemljanog suđa.
U tumulusu Lećište pronađeno je više komada brončanog nakita, igle i ogrlice.
Unatoč ranijoj otvaranosti grobišta i otuđenju predmeta, pronađeno je dosta tragova materijalne kulture prethistorijskih Japoda.

Dobro se sjećam da su istraživanja izazvala veliki interes kod većine naših seljana, a naročito kod nas malih dječaka koji smo sa pristojne distance promatrali što i kako se radi.
Od prisutnih seljana gđa. Ružica je doznala i za lokalitet Velika njiva koji se nalazi cca 700 metara južnije od Stražbenice. Uvjeravali su je da se prilikom svakog oranja  izore predmeta koji ukazuju na staro grobište.
Obišla je Veliku njivu i razgovarala sa vlasnicima Stanom Ćurčić i Jovanom-Jocom Bobićem.
Iskopavanja su trebala početi na Ćurčića njivi gdje je bila zasijana djetelina pa strina Stanova nije dozvolila uništavanje djeteline.
Djed Joca je dozvolio da se kopa po njegovoj njivi sa koje je prethodno skinut ječam.
Uz Ćurčića među prekopano je 75 m2 njive gdje je pronađeno ukupno 14 grobova, devet sa spaljenim pokojnikom, tri skeleta i 2 žarna groba.
Također je pronađeno više komada raznog brončanog nakita, jantarnih i staklenih kuglica te raznih fibula-kopči.
Proučavanjem pronađenih predmeta i grobišta gospođa Drechsler-Bižić došla je do spoznaje da se početak života na Stražbenici može datirati u vremenu od 1150. – 950. g. pr.n.e. i da se najvjerojatnije odvijao u kontinuitetu te s izuzecima traje do današnjih dana.
Iz navedenoga vidljivo je da naš Vrebac ima zapaženo mjesto u razvoju ljudskog roda od prapovijesnih Japoda do antičkih Rimljana, kada je bio poznat pod imenom Ancus, preko osmanlije Alaga Vrebe po kojemu nosi ime pa sve do današnjeg doba.
Nadam se da će ovaj članak pobuditi interes kod mlade generacije, naših potomaka i da će mnogi od vas, koji ste momentalno daleko, poželjeti doći u naš Vrebac, popeti se na Stražbenicu i prošetati prethistorijskim stazama i terasama drevnih Japoda i svih drugih koji su tu obitavali poslije njih.

Prilikom pisanja ovoga članka koristio sam se stručnom analizom gospođe Ružice Drechsler-Bižić.
Gospođa Drechsler Bižić i danas živi u Zagrebu.
Hvala joj!

Autor: Đuro Braco Ćurčić


Napomena:

Biografiju gđe. Drechsler Bižić možete pronaći na stranicama Muzejsko dokumentacijskog centra (www.mdc.hr/hr/mdc/arhiv/personalni-arhiv-zasluznih-muzealaca/?muzealacId=21).

Ažurirano Nedjelja, 06 Ožujak 2011 05:30
 

Poznati vrepčani - Marko Narančić, "američki kralj krumpira"

E-mail Ispis PDF

Marko Narančić rođen je u Vrepcu 1890 godine.
Godine 1903 kao mladić od 13 godina  došao je u Sjedinjene Američke  Države, kako bi se pridružio starijoj  braći koja su radila u rudnicima bakra u Montani.
U SAD je prema vlastitim riječima došao sa 15 centi u džepu ne znajući ni jednu riječ engleskog jezika.
Kasnije je promijenio ime u Marcus Nalley kako bi ga amerikanizirao.
U mladosti je radio mnoge poslove, od mesara, perača suđa do kuhara.
U predvečerje 1. svjetskog rada započeo je sa proizvodnjom čipsa od krumpira.
Godine 1918 osniva tvrtku Nalley's koja posluje i danas (više podataka o tvrtki Nalley's možete naći na web stranici www.nalleyfoods.com).
Godine 1941 izgradio je prvu tvornicu, a nakon toga izgrađeno je još nekoliko tvornica za proizvodnju hrane.
Marko je umro 1962. godine.
Za života je bio cijenjen o čemu govori i priznanje iz 1931. g. kada je proglašen Prvim građaninom Tacoma-e, grada u kojem je proveo veći dio života.

Pripremio: Marko Ćurčić

 

Napomena:

Više o Marku Narančiću može se saznati na linku javne knjižnice grada Tacome: http://search.tacomapubliclibrary.org/images

Attachments:
Download this file (Fotografija Marka Narancica iz 1918.pdf)Fotografija Marka Narancica iz 1918.pdf[ ]Administrator45 Kb
Ažurirano Nedjelja, 06 Ožujak 2011 05:30
 

Vrepčani iz 19. stoljeća - da li je to najstarija fotografija?

E-mail Ispis PDF

Umjesto uvoda, evo poruke Duška Bogdanovića:

"Umalo da zaboravim da imam još jedan interesantan poklon za sve Vrepčane, a to je jedna slika najstarija, ne u Vrepcu nego mislim i u celoj Južnoj Evropi! Na slici su stari Vrepčani i u pozadini stara crkva (prva), a koji su likovi tj. kako im je ime, to je pitanje, jer koliko se sjećam djed Mijat se sjećao samo jednog ili dvojice! Sliku je uslikao navodno neki od mojih davnih predaka koji je živeo u Beogradu (i bila je veoma mali format u originalu), a onda je stric Mićo odnio u Francusku 1975. god. i povećo je na tadašnji skener najbolje što je moglo! Sad je slika kod mene (od kad sam se skućio), a bila je izložena u muzeju u Apatinu preko 10. god.! Ja sam je sad prebacio u digtalni format i želim da je podelim sa svima Vama!"

Pogledajte fotografiju; pokušajmo odrediti vrijeme kada je snimljena i imena naših predaka!

Attachments:
Download this file (Najstarija fotografija Vrepčana.jpg)Najstarija fotografija Vrepčana.jpg[ ]Administrator283 Kb
Ažurirano Nedjelja, 06 Veljača 2011 08:30
 

Mane Dragosavac - ispravak osobnih podataka

E-mail Ispis PDF

Primili smo ispravak osobnih podataka za vrebačkog guslara Manu Dragosavca (Mane Jovadinov) koji objavljujemo u cjelosti:

"Poštovani . Toliko mi je drago da ste objavili ove dvije pjesme koje je spjevao moj djed Mane.On je spjevao mnogo pjesama koje mi nažalost neznamo. Rođen je 7. 01. 1909, umro 13.03. 1996. Želim vam svaku sreću u daljnjem radu."

Ažurirano Subota, 15 Siječanj 2011 06:18
 

Poznati vrepčani - slikar Nikola Graovac

E-mail Ispis PDF

Vrebac je dao niz poznatih ljudi koji su ostavili svoje tragove u raznim djelatnostima ljudskog života. O nekima, njihovom životu i radu, se znade dosta, neki su ostali relativno nepoznati. U želji da ih približimo današnjoj publici, da se pobliže upoznamo sa njima ili da ih izvučemo iz zaborava - nastojati ćemo uz vašu pomoć objavljivati priloge o njima.

Ovaj puta, posredstvom našeg suradnika Marka Ćurčića objavljujemo u cjelosti tekst koji je publiciran u "Večernjim novostima" o našem vrebačkom slikaru.

 

Umetnik nade i radosti
Z. Golubović | 06. oktobar 2007.

Objavljena monografija povodom sto godina od rođenja velikog srpskog slikara Nikole Graovca. Knjigu su finansirale supruga Radmila i ćerka Smiljka, a objavila je Zadužbina kralja Petra na Oplencu

Poznati srpski slikar dvadesetog veka Nikola Graovac (1907 - 2000), spada u retke stvaraoce svoga vremena koji je, povodom sto godina od rođenja, dobio monografiju, veoma kvalitetno pripremljenu i vrhunski odštampanu, kakvu zaslužuje čovek iza koga je ostalo ogromno slikarsko delo.
Objavljivanje knjiga finansirale su njegova supruga Radmila i ćerka Smiljka Graovac. Autor je Vera Ristić, istoričar umetnosti, a izdavač Zadužbina kralja Petra Prvog na Oplencu.
Slikar Nikola Graovac rođen je u ličkom selu Vrebac kod Gospića. Imao je teško detinjstvo, tako da je sa petnaest godina pešice došao u Beograd. Slikarstvo je učio kod Jovana Bjelića. Prvi put je izlagao 1933. godine.
Posle njegove poslednje samostalne izložbe, priređene u proleće 1998. u prostorijama Udruženja likovnih umetnika Srbije, odlučio je da ispiše sećanja na detinjstvo i ranu mladost, na neobično bogata životna iskustva i umetnički rad. Već je bio u poznim godinama i veoma oštećenog vida, pa je svoja sećanja i razmišljanja diktirao supruzi Radmili. Taj dragoceni rukopis čini prvi deo monografije. Tamo gde je on stao, priču je nastavila Vera Ristić, a to je trenutak kada je Nikola Graovac ušao u atelje Jovana Bjelića.
Bjelić je odmah bio siguran da je Graovac izraziti kolorista, koji je na taj način saobrazio svoj život sa svojom umetnošću. "Pa, ipak otkuda u Graovca tolika raskoš žarkih boja? Poneo ih je kroz sva svoja lutanja sa svoga Velebita. Jesenji dani te planine bili su jedina radost u njegovom najranijem detinjstvu i oni su ti koji su nam ga očuvali za naše slikarstvo."
Drugu bitnu odliku slikarstva Nikole Graovca, posle prve samostalne izložbe 1935. godine, u Umetničkom paviljonu "Cvijeta Zuzorić" dao je Rade Drainac: "U moru naših oskudnih talenata, kabinetskih rabotnika koji se preznojavaju da nešto stvore, slikarstvo Nikole Graovca je sva budućnost i nada. Ono potiskuje u pozadinu traume, psihoze, morbidnosti i demencije."
Nikola Graovac nije mnogo boravio u slikarskim kolonijama. Bio je učesnik kolonije "Ečka", dok je dolazak u koloniju u selu Lipovac nadomak Topole, u leto 1975. godine, uneo značajne promene u njegov život i stvaralaštvo. Zavoleo je ovaj deo Šumadije, pa je sagradio kuću i atelje u neposrednoj blizini Oplenca.
Od tada su sve njegove slike nastale u Topoli, ne samo šumadijski pejzaži, mrtve prirode i portreti, već i motivi davno zapamćeni. U Topoli je slikao Beograd, Sremske Karlovce, rodnu Liku. Graovac je u Topoli proveo više od dvadeset godina. U jednom od poslednjih intervjua rekao je: "Topola me je privukla svojom lepotom i lepotom svoje okoline. Ona mi je omogućila da u svojim slikama ponovo uspostavim direktan odnos sa prirodom".
Graovac je Zadužbini kralja Petra na Oplencu ostavio legat koji sadrži 35 slika i više predmeta primenjene umetnosti, satova pre svega. Stalna postavka izložena je u "Vinogradarevoj kući" i godišnje je poseti oko sto hiljada ljudi.
- Sada se u Karađorđevu Topolu ne dolazi samo zbog crkve svetog Đorđa na Oplencu, ne samo zbog Karađorđeve crkve iz 1912. godine, ne samo zbog Karađorđevog konaka, već i zbog slika Nikole Graovca - kaže Vera Ristić, autor monografije.

SVE JE VREDNO

NIKOLA Graovac napravio je veliko umetničko delo. Autor je oko deset hiljada slika na kojima se bojom igrao spontano i radosno. Boja je kod njega sve. Sa njegovih slika zrači plemenitost, prijateljstvo, pozitivna energija. To je privlačilo ljude. On nije znao da napravi lošu sliku. Nema ništa ispod praga vrednosti - rekao je na promociji Nikola Kusovac, istoričar umetnosti.

SPONTANO

ZA mene slika uvek nastaje spontano. Znam samo njenu temu, ono što želim da ispričam i što želim da izrazim. Sve ostalo izgrađuje se postepeno samim procesom slikanja. Svaki slikar ima svoj način slikanja, koji ne podleže njegovoj kontroli. Slikaru se uvek čini da slika nastaje sama od sebe, zabeležio je umetnik.

TITO

VELIKI broj slika Nikole Graovca krasi domove stranih šefova država i diplomata. Josip Broz Tito, prema podacima od perioda 1953. do 1980. godine, na svojim putovanjima na poklon je nosio umetnička dela. Ubedljivo najviše je poklanjao slike dvojice autora - Nikole Graovca i Peđe Milosavljevića, po 36.

Ažurirano Petak, 14 Siječanj 2011 04:29
 


Stranica 6 od 8

Vrebački motivi

  • JoomlaWorks Simple Image Rotator
  • JoomlaWorks Simple Image Rotator
  • JoomlaWorks Simple Image Rotator
  • JoomlaWorks Simple Image Rotator
  • JoomlaWorks Simple Image Rotator
  • JoomlaWorks Simple Image Rotator
  • JoomlaWorks Simple Image Rotator
  • JoomlaWorks Simple Image Rotator
  • JoomlaWorks Simple Image Rotator
  • JoomlaWorks Simple Image Rotator
  • JoomlaWorks Simple Image Rotator
  • JoomlaWorks Simple Image Rotator
  • JoomlaWorks Simple Image Rotator
  • JoomlaWorks Simple Image Rotator
  • JoomlaWorks Simple Image Rotator
  • JoomlaWorks Simple Image Rotator
  • JoomlaWorks Simple Image Rotator
  • JoomlaWorks Simple Image Rotator
  • JoomlaWorks Simple Image Rotator
  • JoomlaWorks Simple Image Rotator

Statistika


Posjetitelji danas:5
Posjetitelji jučer:75
Posjetitelji ukupno:99429

Posjetitelji

Trenutno aktivnih Gostiju: 74