MJESNI ODBOR VREBAC

Vrebac, Pavlovac Vrebački, Zavođe Vrebačko, Selište Vrebačko

  • Povećaj slova
  • Resetiraj
  • Smanji slova
NASLOVNICA Prošlost, ljudi i običaji
PROŠLOST, LJUDI I OBIČAJI

Sjećanje na vrebačke mlinice

E-mail Ispis PDF

Krajem novembra i početkom decembra mjeseca 2010. g, prateći reportaže s poplavljenog područja Kosinjske doline, prisjetio sam se djetinjstva uz rijeku Jadovu.
Jadova je neobična rijeka, jer kristalno bistra i pitka, teče od kasne jeseni do kasnog proljeća, a preostali dio godine je uglavnom bezvodna.
Jadova je skoro svake jeseni i za vrijeme proljetnog otapanja snijega znala naglo porasti i uz neobičan huk nositi sve pred sobom, praveći štetu na postojećim mostovima i mlinicama.
Imala je Jadova na sebi od kamena i drveta sačinjene mlinice. Kažem, imala je, a danas ih nema.
Iščezle su polako i sigurno zauvijek kao da su slutile skorašnju tragediju i egzodus svojih vlasnika i suseljana.

U Vrepcu je postojalo pet mlinica.
Na Jadovi: Alaginac, Ražovinova i Popovića mlinica, a po jedna na Graovčevoj pećini i potoku Tunjevac.
Bili su to većinom višestoljetni objekti koji su u određenim vremenskim epohama građeni i u čestim turbulentnim, uglavnom ratnim vremenima nestajali da bi ponovno bili obnovljeni i služili svojoj namjeni.
Osim Vrepčana, Zavođana i Pavlovčana, mlinice su koristili stanovnici Podlapače, Mekinjara, Švračkova i još nekih sela.
Mi preostali stariji Vrepčani dobro se sjećamo kolona zaprežnih kola ispred navedenih mlinica. Ljudi su strpljivo čekali da dođu na red i samelju svoje žito na obostrano zadovoljstvo njih samih i mlinara.

Bili su to divni prizori. Voda je niz žljebe padala na kašike koje su velikom brzinom okretale vretena i mlinsko kamenje, dok je iz koševa padalo zrnje žita koje se je mljelo i u mutjanicu, uz udaranje čekala , mirisno brašno padalo.
Ponosni mlinari i vlasnici žita, brašno bi uzimali u ruku, stiskali ga  i podnosili pod nos da osjete miris friško samljevenog brašna.
Dok su se mutjanice punile prisutni su se družili, jeli i ispijali po koju čašicu rakije.

Elektrifikacijom sela i pojavom električnih mlinova, vodenice su gubile na značaju i vlasnici su ih počeli pomalo prepuštati propadanju.
Prva je šezdesetih godina prošlog stoljeća, u bezazlenoj dječjoj igri, izgorjela i zauvijek nestala mlinica na potoku Tunjevac.
Tokom vremena u nailazećim godinama polako su propadale sve mlinice.
Prestao je huk vode na Graovčevim mlinicama, na mističnom Alagincu, a i Ražovinov mlin je utihnuo.
Najduže je zubu vremena odoljevala Popovića mlinica, ali i ona je nestala u drugoj polovici devedesetih godina prošlog stoljeća.

Blijede sjećanja, ali se neki od nas još uvijek sjećaju TV reportaže iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kada je naš sumještanin novinar Dane Narančić s ekipom TV Zagreb, snimio mlin Popovića i razgovarao sa mlinarom Đurom Novišinom, koji je uz Dudu Grubića još preostali živi mlinar.

Ove godine posjetio sam Đuru, koji mi je pokazao mlinsko kamenje, koje je izvukao ispod ruševina bivše mlinice i ostavio ih na sigurno mjesto.
U razgovoru sa spomenutim mlinarima i još nekim sumještanima stekao sam dojam da kod nas postoji volja i nada da će se ponovno izgraditi mlinica Popovića, na ponos i diku nas i naših potomaka.
Zaslužila je to mlinica Popovića, jer je ona najduže odoljevala zubu vremena i svim nedaćama koje su devedesetih godina zadesile naš Vrebac i njegove mještane.

Ovom prigodom pozivam naše Vrepčane, Zavođane i Pavlovčane te ostale, koji se s nostalgijom sjećaju i u podsvijesti osjećaju huk mlinova, da svi zajedno pokušamo obnoviti mlinicu Popovića, koje je u općem košmaru  i dotrajalosti, same od sebe „nestalo“ negdje 97./98. g. 20. stoljeća.

Đuro Ćurčić

Ažurirano Ponedjeljak, 27 Prosinac 2010 03:47
 

Prilog za biografiju Peje Mandarića

E-mail Ispis PDF

Zahvaljujući pomoći Pejinog praunuka Petra Mandarića Pere iz Sombora i unuka Miloša Mandarića (Miće Borina) jednog od rijetkih sadašnjih mještana Vrepca došli smo do dragocijenih podataka o Peji Manadariću autoru pjesme o dolasku kralja Aleksandra u Medak.
Petar Mandarić Peja sin Vase-Vale rođen je 1870. godine u Vrepcu, gdje je i proveo svoj nasilno prekinut životni vijek. Njegova sklonost ka čitanju nailazila je ponekad i na nerazumijevanje. Unatoč tome imao je svoju zavidnu biblioteku, a volio je čitati i crkvene knjige o kojima je razmjenjivao mišljenja  sa vrebačkim parohom protom Đurom Vitasom. U crkvi je bio aktivan kao pojac, a bio je i predsjednik crkvene opštine vrebačke što je u ono vrijeme predstavljalo veliku čast. Posebno je bio aktivan pri nabavi novih zvona za vrebačku crkvu koja su svečano osvećena 1931. godine.
Pejinu strast za čitanjem i informiranjem ilustrira i podatak da je sve do svoje smrti bio pretplatnik,  i tada ugledne, beogradske novine "Politike".
Napisao je brojne pjesme koje je znao otpjevati prateći se na guslama,a poznati  vrebački guslar je bio i njegov brat Ilija-Ilčega. O Pejinoj pismenosti svjedoči i rukopis kojim je napisao sačuvanu pjesmu o dolasku kralja Aleksandra u Medak.
Nije peja samo svirao i pisao pjesme. Bio je i vrstan majstor limar, a stariji vrepčani ga još pamte kao glavnog kuhara na raznim događanjima, a ponajviše na podušjima.
Plodan je bio Peja i obiteljskom životu. Supruga  Pera-Perkuša rođ. Dragosavac mu je  izrodila kćeri Anicu i Biku i  sinove: Luku-Lujina, Božu-Boru, Vasu, Milu i Simu-Šimu koji nastavljaju tradiciju ugledne zadruge Vase Mandarića Vale.
Uspostavom ustaške tvorevine NDH i dolaskom ustaša u Vrebac nastaju teški dani i za Pejinu porodicu. Iako je, kao pravi hrišćanin,  uvjeravao članove svoje porodice da im ne prijeti životna opasnost od braće Hrvata ustaše su ga zaklale među prvim vrepčanima 2. augusta 1941. godine. Odrubili su mu glavu i bacili je u baštu. Porodica  je sahranila njegovo obezgavljeno tijelo, a naknadno su sahranili i njegovu glavu čime je okončan ovozemaljski život čovjeka koji je na svoj način obilježio jednu epohu u razvoju rodnog mu Vrepca.

Nikola Cetina

Ažurirano Subota, 04 Prosinac 2010 14:40
 

Rekonstrukcija izgleda vrebačke crkve Pokrova presvete Bogorodice

E-mail Ispis PDF

Interesantana rekonstrukcija izgleda crkve Pokrova presvete Bogorodice u Vrepcu prikazana  je na Facebook-u i može se vidjeti na linku http://sl-si.facebook.com/media/set/?o.111890242167775&ref=mf .

3D grafički prikaz izradila je Davorka Radaković, koja u priloženom tekstu navodi "...ovo je moje viđenje Pravoslavne crkve u Vrepcu na osnovu malog izvora podataka....", kojoj ovim putem zahvaljujemo na uloženom trudu, a u nastavku dajemo tri "fotografije rekonstrukcije".

Obzirom da je u pripremi akcija obnove ove Crkve želimo ovim putem zamoliti sve koji posjeduju fotografije, dokumentaciju, opise ili druge informacije o ovoj Crkvi da nam ih ovim putem proslijede na korištenje.

Na priloženom linku prikazan je i niz drugih fotografija iz Vrepca, Pavlovca i Mogorića.

Ažurirano Ponedjeljak, 15 Studeni 2010 17:23
 

Literatura, prikupljanje historijske građe

E-mail Ispis PDF

Od otvaranja ovog portala pojačao se interes za literaturom koja se bavi prošlošću ovih krajeva i životom u njima u proteklim stoljećima, a naročito u našim selima - Vrepcu, Pavlovcu i Zavođu. Stoga u želji da barem početno zadovoljimo ovaj interes možemo preporučiti dvije knjige, od kojih prva oslikava problematiku doseljavanja Srba na ove prostore:

Manojlo Grbić: KARLOVAČKO VLADIČANSTVO (prva, druga i treća knjiga)                                                      

Reprint izdanje: “Sava Mrkalj” Topusko, 1990.g.

a druga opisuje prošlost i život u Vrepcu, Pavlovcu i Zavođu:

Sava – Savica Todorić i grupa suradnika: KORENI VEKOVNOG TRAJANJA - Vrebac, Pavlovac, Zavođe – (monografija)

Izdanje: “UP Brza štampa”, Beograd 1991.g.

Željeli bi potaknuti i posjetitelje našeg portala da sve raspoložive informacije, dokumente, knjige i zapise koji se tiču ove problematike podijele sa nama i posjetiteljima portala sa ciljem da bolje upoznamo život naših predaka, ali i da objavljivanjem i sakupljanjem historijske građe dademo doprinos naučnom istraživanju prošlosti na ovim prostorima.

Pozivamo vas da preko Foruma portala otvorite diskusije o ovoj problematici, razmjenjujete i objavljujete informacije.

Ažurirano Četvrtak, 04 Studeni 2010 16:50
 

Podsjećanje na glasilo "Vrebačke staze"

E-mail Ispis PDF

I prije izrade ove web stranice bilo je pokušaja da se zainteresirani krug čitalaca obavijesti o događajima u Vrepcu. Tako je nastalo glasilo Društva Vrepčana i prijatelja Vrepca - Vrebačke staze, koje se, na žalost, nije uspjelo održati.

Izdana su svega dva broja, a zahvaljujući uredniku Nikoli Cetini u prilici smo da vam predstavimo drugi broj. Nadamo se da ćemo i prvi broj  biti u mogućnosti da vam prezentiramo i tako ih kao svjedoke vremena sačuvamo od zaborava.

Iako je proteklo već pet godina, aktivnosti i poruke iz ovog broja i dalje su aktualne, o čemu se možete uvjeriti u prilogu.

Attachments:
Download this file (050131_Vrebacke staze br 2.pdf)050131_Vrebacke staze br 2.pdf[ ]Administrator271 Kb
Ažurirano Četvrtak, 21 Listopad 2010 10:08
 


Stranica 7 od 8

Vrebački motivi

  • JoomlaWorks Simple Image Rotator
  • JoomlaWorks Simple Image Rotator
  • JoomlaWorks Simple Image Rotator
  • JoomlaWorks Simple Image Rotator
  • JoomlaWorks Simple Image Rotator
  • JoomlaWorks Simple Image Rotator
  • JoomlaWorks Simple Image Rotator
  • JoomlaWorks Simple Image Rotator
  • JoomlaWorks Simple Image Rotator
  • JoomlaWorks Simple Image Rotator
  • JoomlaWorks Simple Image Rotator
  • JoomlaWorks Simple Image Rotator
  • JoomlaWorks Simple Image Rotator
  • JoomlaWorks Simple Image Rotator
  • JoomlaWorks Simple Image Rotator
  • JoomlaWorks Simple Image Rotator
  • JoomlaWorks Simple Image Rotator
  • JoomlaWorks Simple Image Rotator
  • JoomlaWorks Simple Image Rotator
  • JoomlaWorks Simple Image Rotator

Statistika


Posjetitelji danas:1
Posjetitelji jučer:34
Posjetitelji ukupno:96776

Posjetitelji

Trenutno aktivnih Gostiju: 46