Pjesma što govori o našem vremenu i prostoru

Nedjelja, 23 Travanj 2017 17:29 administrator
Ispis

***

Zamisli ulicu

kojom se ne kotrlja lopta

već očaj u velikim kuglama se valja

Zamisli djecu

što mržnjom dojena stražare

na imaginarnim bedemima grada

*

Mene te slike sjećaju na putovanja

Na prašnjave autobuse

I rijetke suputnike

Na ranjene duše

i srušene gradove

Sjećaju me na:

Povorke prosjaka

Bogalje

Skupe automobile

Pijanke i tužaljke

I shvati ovo kao protest

vječitoj ljudskoj gluposti

U kojoj će se mnogi prepoznati

Zamisli prijatelju, nas stoljeća odvajaju

A opet tvoje je vrijeme toliko slično mojem vremenu

Krvnici se u vremenu i prostoru ne mijenjaju

A mi prijatelju, mijenjamo li se mi ?

I ti poput mene

molitve zvijezdama pred počinak šalješ

I ja poput tebe

razgovaram sa brdima

Pružaš im širom raširene ruke

Poput kolosa gazim poljima

Piješ vodu sa  izvora

Radujem se

Smiješ se

Sanjam

Sanjaš

Živim

Živiš

Ogledam se u rijekama

Ponireš sa njima

Vraćamo se jedan drugom u mislima

Čvrsto vezani najfinijim nitima


Marko Ćurčić

 

Ažurirano Nedjelja, 23 Travanj 2017 17:31