Jasike

Srijeda, 30 Kolovoz 2017 04:45 administrator
Ispis

Trepću jasike pune hlada,

ko ptica lakih jato sivo.

Svakim prolaskom ispod njih sam

najlepši šapat osluškivo.

Tu stara kruška još se ne da,

a kora trune, grane pale.

Visoke stene kao ždrali

u daljinu se zagledale.

I svaka stopa prošlost budi

zarasle staze oko pali:

koliko puta znani ljudi

ovim su putem koračali;

koliko puta kao dete

nogama bosim tu sam stao,

koliko puta sa svicima

u tamnoj noći drugovao;

i kad se smrkne, stušti kiša

i kad prižeže sunce suvo,

koliko puta iz juriša

kamen je iz praćke fijuknuo.

 

Volim vas moćne biser gore,

duboke dolje cvetnih trava

i nebo čisto, kao more

gde se orao obrušava;

žubore bistre, skakutave,

nadošlih voda huke rečne

i ponornica izdisaje

i potočare istrošene;

kolibe niske, jednolične

čobanske pesme, stada vita

i snažne ljude svemu vične

i ševin koncert iznad žita

i vas gromade gusta kraša,

vas spasitelje usred plama,

tu je blesnula zvezda naša...

 

O mirni kraju u beskraju,

izdanci retki, stabla pala,

iverje ti je u svom sjaju

raznela bura prohujala.

Od davnina je val sudbina

tvoj vesnik strepnje iz daljina,

a ceo svet je tvoje groblje,

ceo svet ti je domovina.

 

Trepću jasike pune hlada,

ko ptica lakih jato sivo.

Svakim prolaskom ispod njih sam

najlepši šapat osluškivo...

 

Dušan Ćurčić

Ažurirano Srijeda, 30 Kolovoz 2017 04:48