Padaju tople proljetne kiše
zrak je čist, poput Tebe miriše,
al moja duša jedva diše
jer me sjećanja preplaviše
na Tebe koje nema više.
Gledam ljude, gledam što sve živi i diše
al tebe koja si bila od svih bolja
nema i neće Te biti više.
Jer takva je ljudska sudbina,
zlo nam se piše,
živimo samo jednom
i nikada više.
Jovica Sunajko