Evo me opet

Četvrtak, 14 Rujan 2017 15:43 administrator
Ispis

Evo me opet nakon sedam leta

da mi Te pogled začas celog ima,

da dosegnem Ti do svakoga mesta

i zakonačim sav u sećanjima.

 

Snagu mi daju vrela i visine

i kozje staze i šikare guste

i dahom bune dišem iz dubine

protiv svih što Te hoće da opuste.

 

Kao ukletog samoća Te huli,

jer bujnu mladost jedno vreme satre,

namerniku su puti iščeznuli,

na ognjištima ugašene vatre.

 

Ali otisci na stenama stoje

kao putokaz vremena što leti,

na stope davne stavljam stope svoje

i s njihovim se tragom istovetim.

 

Klanjam se svakom crvenome krovu

i novom gnezdu divnom kao cvet.

Stoletne lipe veće kolo zovu,

a dva razreda čini đaka šest.

 

Kad će Ti lice ozariti sreća

i kad iz Tvojih vrletnih busija

neobuzdanom snagom svih proleća

ponovo jednom mladost da proklija.

 

O nek zazveče klepke nebrojane,

kamen poleti, vedri oganj sine,

vesela pesma žetelačka krene,

o probudi se Velebitu džine.

 

Kad pretočim u zrcala rečna

snom mojim grune java osunčana,

misao moja kao straža večna

čuvaće s Tobom vedre kute dana.

 

Dušan Ćurčić

Ažurirano Četvrtak, 14 Rujan 2017 15:47