Kako se odnosimo prema vlastitim vrijednostima?

Petak, 08 Srpanj 2011 14:10 administrator
Ispis

U svakom društvu i narodu, makro i mikro zajednici kakvo je npr. naselje ili društvena grupa, postoje neke vrijednosti koje pripadaju svima, po kojima se ta zajednica prepoznaje i koje čine dio njene kulture, tradicije i identiteta. Te vrijednosti se čuvaju, a zavisno od sadržaja i obilježavaju na izravan ili neizravan, zvaničan ili nezvaničan način.

Niti Vrebac tu nije izuzetak. Naselje koje je punim životom živjelo više od tristo godina iznjedrilo je kroz vrijeme zajedničke vrijednosti. Neke su opće civilizacijsko dostignuće, neke vezane za pripadnost narodu i religiji, a neke su temeljene, formirane i modificirane u prelomnim trenucima i događajima koji su obilježili ovu Zajednicu.

Danas, u uvjetima velike socijalne i demografske devastacije Vrepca kontinuitet u podsjećanju, održavanju i obilježavanju zajedničkih vrijednosti dobiva posebno na značaju i predstavlja kohezioni faktor povezivanja vrepčana i održavanja sela. Potvrda tome je, da je i uz mali broj stalnih stanovnika, godinama sve veći odziv vrepčana koji žive izvan Vrepca i da jača njihov interes da obnove svoje djedovine i dio svog vremena provedu u selu. Značaj dolaska tih ljudi sve je veći i svaki od njih je dragocjen jer predstavlja kontiunitet života i zalog budućnosti sela.

Dakle, te vrijednosti, značaj i ulogu, kada je o Vrepcu riječ, imaju barem tri stvari: uređenje i održavanje lokalnog groblja, komemoracija kojom se obilježava na Dan ustanka u selu i lokalni seoski praznik – “Pokrov”.

Odnos pijeteta i poštovanja prema precima poznaju sve ljudske zajednice. Lokalni primjer za to je nalazište Japodske nekropole na Stražbenici. Stoga je uređenost groblja slika sela i ljudi koji žive u njemu i koji mu pripadaju. Odlaskom stanovništva iz sela 1995. godine (a tada je, 04.08.1995. godine u selu poimenice živjelo 287 osoba) za kratko se je prekinula tradicija, ali se već naredne, 1996. godine - obnovila. U tim danima našlo se načina, volje i mogućnosti da se uredi seosko groblje, a već narednih godina samoorganiziranjem mještana, zajedničkom akcijom groblje se uređuje barem jednom godišnje, obično u junu.

Slično je i sa komemoracijom borcima i žrtvama fašističkog terora iz II svjetskog rata koja se redovno održava kod spomenika na Gradini, u najbližu nedjelju danu 02.08. koji je ujedno Dan ustanka Vrepca, Pavlovca Vrebačkog i Zavođa Vrebačkog. Ova sela su dala 135 boraca (Vrebac 57, Pavlovac 47, Zavođe 31), a rat je odnio 164 žrtve (Vrebac 85, Pavlovac 34, Zavođe 25), odnosno ukupno je stradao 281 vrepčan. Stradanja ovakvih razmjera trebaju biti obilježena i to je tradicija do koje se u Vrepcu drži.

Pokrov presvete Bogorodice (kako se zvala i vrebačka crkva oštećena u II svjetskom ratu i srušena poslije rata) ili “Pokrov” je parohijski praznik koji se redovno obilježava u vrebačkim selima 14.10.. Prošlogodišnja proslava Pokrova bila je posebno svečana. Na Gradini je podignut i krst u spomen na srušenu Crkvu, a službu su vršili sveštenici iz Korenice i Gračaca. Iako je praznik padao u radni dan, odziv je za lokalne prilike bio dobar što daje nadu za budućnost.

I sve bi to bilo dobro da se prošle godine nisu pokazali tragovi ponašanja koji su doveli u pitanje ove naše vrijednosti i koji su vremenom eskalirali i to posebno ove godine za vrijeme lokalnih izbora i ovogodišnjeg uređenja groblja. Iako je protekle godine puno učinjeno u podizanju društvenog standarda u selu (ugrađeni su prozori na katu Društvenog doma i postavljene prozorske klupčice, sagrađena je nova bina u dvorani Doma umjesto stare i dotrajale, podignut je već spomenuti krst na Gradini, otvorena je vrlo posjećena web stranica Mjesnog odbora, uređivana je Gradina i trg kod škole.....) pri čemu je u selo uloženo preko 60.000 Kn što je doprinijelo optimizmu i zajedništvu u selu i otvorilo nadu u bolju budućnost - sve to nije odgovaralo dijelu mještana. Prigovara se svemu, kritizira se, šire se dezinformacije i glasine, pišu se pisma "urbi et orbi" i stvara se umjetni dojam nereda i nesloge u selu. Pri tome tih "kritičara" nema kada se dogovara i radi, jer su tada redovito zauzeti drugim poslom. A djeluju obično kad je nešto gotovo, po sistemu "naknadne pameti"; pouzdano znaju što nije dobro i kako je trebalo. Usput, ne smeta im da se naslikaju u prvim redovima kad ispadne prilika.

Poseban slučaj je "autogol" koji su dali sebi i selu kod lokalnih izbora ove godine. Iskoristili su i inače prisutno nezadovoljstvo u selu odnosom Grada prema Selu tako da se nije niti formirala vrebačka lista kandidata za novi Mjesni odbor. Također, samo slučajno nije uspjela opstrukcija čišćenja groblja koje se po njihovoj inicijativi ove godine uređivalo po sistemu "svatko svoje".

Što se priprema za ovogodišnju komemoraciju do koje još ima dvadesetak dana?

A što kazati šutljivoj većini? Ako želimo sačuvati vrijednosti o kojima govorimo, trebamo reagirati. Trebamo reći da takvo ponašanje nije prihvatljivo, da šteti selu i da ga unazađuje. Ljudi koji se trude i rade imaju pravo tražiti da ih se barem ne ometa u tome, ako im se već ne želi pomoći. Politika oportunizma i nezamjeranja nikad nije dala rezultat, a također niti pristojnost na vlastitu štetu posebno prema onima koji to ne razumiju, odnosno razumiju kao slabost. Pokažimo i pojedinačno da razlikujemo dobro od lošega i da se možemo izboriti  za bolje i iskoristimo priliku koja nam se pruža dolaskom novih ljudi u selo izgradnjom vodovoda, a što će doprinijeti i revitalizaciji sela i afirmaciji naših vrijednosti.

I, da ne bude dileme. Ovdje nisu navedena imena iz samo jednog razloga - jer nema dileme. Sve se zna!

Grupa vrepčana

 

Ažurirano Utorak, 12 Srpanj 2011 05:57