Kako izgovarati imenicu "Vrebac" u padežima?
Primjenom Vukova pravila "piši kako govoriš, čitaj kako piše" nebi trebalo biti dileme. Imenica "Vrebac" deklinira se; (nominativ) n. Vrebac, (genitiv) g. Vrepca, (dativ) d. Vrepcu, (akuzativ) a. Vrebac, (vokativ) v. Vrepče, (lokativ) l. Vrepcu, (instrumental) i. Vrepcom.
Ipak, često se u tekstovima znaju naći deklinacije koje vode porijeklo od tzv. "korienskog" pravopisa (vidi: http://www.korienskopisanje.hrvati-amac.com/u1dockorien.pdf). Možda je najbolji primjer slična imenica "vrabac" koja se primjenom tog pravopisa deklinira u npr.: g. vrabca, d. vrabcu, itd. (vidi:link korienskog pravopisa, str.: 130), pa otuda nalazimo i g. Vrebca, d. Vrebcu itd..
Pravopisno pravilo kojim se "b" iz n. "Vrebac" mijenja u "p" u padežima g. d. v. l. i. naziva se JEDNAČENJE SUGLASNIKA PO ZVUČNOSTI, u čemu nema razlike između srpskog i hrvatskog pravopisa - prilog.