Hodam po obalama Jadove,
nase vrebačke rijeke.
Obale njene su tople i meke.
Mirise trava, miriše cvijeće, miriše proljeće,
Jadova zelena teče.
Al nema sreće, al nema sreće,
jer Te oči moje više nikada vidjeti neće.
Život poput Jadove u nepovrat teče.
Jovica Miće Načelnikova