Običaji za Vaskrs

Četvrtak, 31 Ožujak 2011 18:43 administrator
Ispis

Teodorova subota
U subotu prve nedelje Časnog posta pada praznik svetog Velikomučenika Teodora Tirona. Toga dana se u pravoslavnim domovima kuva žito kao za slavu. Tako se slavi uspomena na jedan događaj iz prvih vekova hrišćanstva. Naime, u vreme rimskog cara Julijana Apostate 362. godine kada je bilo gonjenje hrišćana kao u vreme Nerona naredi ovaj car da se sve namirnice po carigradskim pijacama i radnjama popršću krvlju od žrtvenih životinja kako bi se hrišćani oskrnavili i ne bi mogli da se pričeste. Međutim, sveti Teodor Tiron javi arhiepiskopu carigradskom Evdoksiju da hrišćani ne kupuju ništa od namirnica, nego da u svojim domovima te nedelje kuvaju pšenično žito i mešaju sa medom i to uzimaju umesto hrane. Hrišćani tako i urade i dostojni se pričeste u nedelju Pravoslavlja. Kao uspomenu na taj događaj, u ovaj dan, domaćice kuvaju žito kao za slavu i služe svoje ukućane i goste koji toga dana dođu u kuću.

Lazareva subota Vrbica
Subota uoči praznika Cveti ( koji uvek padaju u šestu nedelju Časnog posta) posvećena je uspomeni na vaskrsenje četvorodnevnog Lazara, i na ulazak Hristov u Jerusalim gde su ga deca svečano dočekala i pozdravila. Tada se u našim hramovima u popodnevnim časovima služi večernje bogosluženje i u crkvu se unose mladi vrbovi lastari, tek olistali. Pošto se vrba osveti sveštenik narodu deli grančice i zatim se vrši trokratni ophod oko hrama sa crkvenim barjacima, ripidama i čiracima. Narod obilazi oko hrama uz pevanje tropara Lazareve subote.
Ovaj praznik je isključivo praznik dece. Za taj dan majke svečano obuku svoju decu, pa čak i onu najmanju od nekoliko meseci donose svečano obučenu crkvi, kupuju im zvončiće vezane na trobojku i stavljaju oko vrata. Deca se raduju, trče po porti i učestvuju u ophodu oko crkve. Mlade vrbove grančice se odnos kućama i stavljaju pored ikone i kandila. Sa ovim danom počinju veliki Vaskršnji praznici.

Velika nedelja
Ova nedelja se zove još i Strasna sedmica, u kojoj se slavi uspomena na izdaju, hvatanje (hapšenje) i stradanje Gospoda Isusa Hrista. Ove sedmice se u našim hramovima vrše posebna bogosluženja, i poželjno je da  vernici u njima redovno učestvuju.
U ovoj nedelji  su najvažniji praznici Veliki četvrtak i Veliki petak. Na Veliki četvrtak služi se liturgija svetog Vasilija Velikog. Toga dana je Gospod ustanovio svetu tajnu pričešća, zato je dobro da se toga dana pričestimo. Na taj dan uveče čitaju se dvanaest jevanđelja o stradanju Hristovom, i dok se čitaju jevanđelja narod u crkvi kleči.
Na Veliki petak, kada se slavi uspomena na Hristovo raspeće, u našim hramovima, popodne iznosi se plaštanica ( platno na kome je prikazano polaganje Hristovo u grob), koju vernici celivaju sve do Vaskrsa. Plaštanica se postavlja na posebno ukrašen sto ( grob Hristov), ispred oltara. U nekim našim krajevima običaj je da se vernici posle celivanja plaštanice provlače ispod stola na koji je položena plaštanica. Po narodnom verovanju prilikom provlačenja, treba se pomoliti Bogu i pomisliti neku lepu želju i ta će želja biti ispunjena.
Ove nedelje crkva zapoveda najstroži post bez ribe i ulja. Na Veliki petak poželjno je ništa ne jesti sve do iznošenja plaštanice.

Vaskrs
Vaskrs je najveći hrišćanski praznik. Toga dana je Gospod Isus Hristos vaskrsao iz mrtvih, pobedio smrt i svima ljudima od Adama i Eve do poslednjeg čoveka na zemlji darovao večni život. Zbog značaja ovoga praznik, svaka nedelja u toku godine posvećena je Vaskrsu i svaka nedelja je mali vaskrs. Vaskrs spada u pokretne praznike i praznuje se posle jevrejske Pashe u prvu nedelju posle punog meseca koji pada na sam dan prolećne ravnodnevnice, ili neposredno posle nje, nikada pak pre te ravnodnevnice. Najprije može da padne 4. aprila, a najkasnije 8.maja po novom kalendaru.
Za Vaskrs su takođe vezani lepi običaji u našem narodu. U celom hrišćanskom svetu, pa i kod nas Srba za ova praznik je vezan običaj darivanja jajima.
Jaje je simbol obnavljanja prirode i života. I kao što badnjak goreći na ognjištu daje posebnu čar božićnoj noći, tako isto vaskršnje crveno jaje znači radost i za one koji ga daju i koji ga primaju. 

Farbanje vaskršnjih jaja
Jedan od najlepših i najradosnijih srpskih običaja koji se nije iskorenio, čak ni u gradovima, jeste farbanje jaja za Vaskrs. Vredna domaćica, po ustaljenoj tradiciji vaskršnja jaja boji (farba) na Veliki petak, u dan kada se inače, ništa drugo ne radi već su sve naše misli upućene na strašni događaj Hristovog nevinog stradanja i poniženja od ljudi na Golgoti i Jerusalimu.
Kako se farbaju jaja ?
Domaćica se najpre prekrsti i pomoli Bogu, zatim u sud sa vodom u kome će kuvati i farbati jaja dodaje malo osvećene vodice koja je osvećena u toku vaskršnjog posta. Na šporetu vri voda sa bojom (varzilom), domaćica u njega spušta jaja pazeći da ravnomerno budu obojena, a deca obigravaju oko matere i broje sveže ofarbana jaja čiji broj raste svakoga časa. Prvo obojeno jaje ostavlja se na stranu do idućeg Vaskrsa i zove se "čuvarkuća".
Pre farbanja jaja se mogu "šarati". Naime, sa rastopljenim voskom i perom za pisanje ili nečim sličnim na jaje se nanosi topljeni vosak. Najpre se pero zagreje na plamenu sveće, pa se onako vruće umače u vosak, a potom se voskom po jajetu piše i crta. Pošto vosak ne prima boju posle prilikom farbanja na jajetu ostaju bele nacrtane figurice i slova. Na jajetu se obično piše H. V. i V.V. (Hristos Vaskrese i Vaistinu Vaskrese), crtaju krstići, cvetići i druge lepe figurice. U novije vreme, izrađuju se specijalne nalepnice od papira ili plastike i one se mogu lepiti na jaja.

Simbolika
Farbanje jaja vrši se u spomen na događaj kada je sveta Marija Magdalina Mironosica ( to je ona devojka, koja je sa Presvetom Bogorodicom, neprekidno bila uz Hrista u toku njegovog golgotskog stradanja, i kojoj se Hristos prvoj javio po vakrsenju) putovala u Rim da propoveda Jevanđelje i posetila cara Tiberija. Tada mu je  u znak pažnje kao novogodišnji poklon predala crveno jaje i pozdravila ga rečima:" Hristos Vaskrese". Crvena boja simboliše Spasiteljevu  nevino prolivenu krv na Golgoti, ali je crvena boja istovremeno i boja vaskrsenja. Jer vaskrsenja nema bez stradanja i smrti. To je , dakle, prvenstveno boja hrišćana i crkve, bez obzira što  su neki pojedinci i pokreti kroz istoriju pokušavali da ovu boju prisvoje i kompromituju.

Vaskršnje slavlje
Kada svane dan vasksenja Hristova sa svih tornjeva pravoslavnih hramova dugo zvone sva zvona i javljaju dolazak velikog praznika. Domaćin sa svojom čeljadi odlazi u crkvu na svetu vakršnju službu. Posle službe narod se međusobno pozdravlja rečima: "Hristos Vaskrse !". Taj pozdrav traje sve do Spasovdana.
Kad se dođe iz crkve kući svi se ukućani međusobno pozdravljaju vaskršnjim pozdravom i ljube. Domaćin onda pali sveću, uzima kadionicu i tamjan, okadi sve ukućane koji stoje na molitvi, predaje nekom mlađem kadionicu i ovaj kadi celu kuću. Ukoliko se ne ume da otpeva vaskršnji tropar, naglas se čita "Oče naš" i druge molitve koje se znaju napamet ili se čitaju iz molitvenika. Posle zajedničke molitve, ponovo jedni drugima čestitaju Vaskrs i sedaju za svečano postavljenu trpezu.

Tucanje jajima
Na stolu stoji ukrašena činija sa ofarbanim jajima. Domaćin prvi uzima jedno jaje,  za njim svi ukućani. Tad nastane veselje i takmičenje čije je jaje jače. To predstavlja veliku radost za decu. Prilikom tucanja izgovara se,  takođe, "Hristos Vaskrse" i "Vaistinu Vaskrse". Na Vaskrs se prvo jede kuvano vaskršnje jaje, a onda ostalo jelo.
Toga dana, ako gost dođe u kuću prvo se dariva farbanim jajetom pa se onda poslužuje ostalim ponudama.

Pobusani ponedeljak
Prvi ponedeljak posle Vaskrsa zove se Pobusani ponedeljak. Toga dana, po narodnom verovanju i običaju treba pobusati grobove umrlih srodnika busenjem sa zelenom travom. U nekim krajevima ovaj dan se obeležava i kao zadušnice. Naime, izlazi se na groblja, pale se sveće, uređuju grobovi i sveštenik vrši parastose i pomene za pokoj duša pokojnika. Taj dan se iznose farbana jaja na grob i dele se potom sirotinji. Dakle, Pobusani dan je posvećen mrtvima.

 

Tekst je preuzet iz Eparhijskog lista, glasnik Eparhije zagrebačko-ljubljanske broj 02 od aprila 2010. godine.

 

Ažurirano Četvrtak, 31 Ožujak 2011 18:54