Opšte je poznato, ali se nažalost zaboravilo pa treba podsećati, koliko su početkom XX veka žene na teritoriji Balkana imale podređenu ulogu. Potiskivane su iz javnog života, u velikom procentu su bile nepismene, a običaji su ih isključivali iz društvenih aktivnosti.
A onda su naše pretkinje-prabake, bake, majke, rođake…. od 1941. do 1945. godine vojevale protiv ludila i užasa fašizma i izvojevale slobodu i ravnopravnost. Ravnopravnost koju zbog njih, zbog svog smopoštovanja i budućnosti naših kćeri,unuka, praunuka…. ne smemo gubiti.
Pamtimo i ne zaboravljajmo da je u pozadinskim akcijama na oslobođenoj jugoslovenskoj teritoriji učestvovalo je oko 2 miliona žena. U redovima Narodnooslobodilačke vojske borilo se oko 100.000 žena, 25.000 je poginulo, 40.000 ranjeno, 2.000 su postale oficiri, Partizansku spomenicu 1941 je dobilo 3.344, a Ordenom narodnog heroja odlikvana je 91 žena.
Iz naših sela Vrepca, Zavođa i Pavlovca, borci su bile njih 47, a Jovanka (Bože) Mandarić-Hočevar, rođena u Vrepcu 1926.godine i Milja (Jovana) Ugarak-Balać, rođena u Vrepcu 1925.godine, bile su borci čuvene PRVE ŽENSKE LIČKE PARTIZANSKE ČETE.
U knjizi “Prva ženska partizanska četa” objavljenoj 1987.godine u Karlovcu Desanka Stojić, pored ostalog, piše:
-Omladinke Like odazvale su se pozivu Partije i SKOJ-a, spremne da pođu teškim, ali slavnim putevima borbe za slobodu i bolje sutra. Bile su svjesne da će svojim učešćem u prvim borbenim redovima najviše pridonijeti i borbi za emancipaciju žena, za njihov bolji i pravedniji život. Zbog poteškoća u smještaju i bojazni kako će se ženska omladina snaći u prvim borbenim redovima, u četu su primljene 74 omladinke i jedna žena. Nekolicina od primljenih bile su već u sastavu partizanskih jedinica koje su ih uputile na vojno-političku obuku. Tako je 25. augusta 1942. u selu Trnavcu, nedaleko Korenice, formirana PRVA ŽENSKA LIČKA PARTIZANSKA ĆETA. Koliko je poznato to je prva ženska vojna formacija u svijetu, do tada jedinstven primjer u NOP-u Jugoslavije…
-Formiranje Ženske omladinske čete kod izvjesnog dijela naroda i boraca izazvalo je čuđenje i nevjericu. Zar bi žene mogle biti vojnici? To je oduvijek bio muški posao. Na pravo žene za borbu teško se privikavala većina seljaka patrijarhalno odgojenih. Po njima je žena trebala ostati u kući, uz djecu …
-Štab 1. NOP odreda »Velebit« i KK SKOJ-a Gospić, formirali su sa svog terena, 15. septembra 1942. u selu Zavođe kod Pavlovca, Žensku omladinsku četu od 40 omladinki. Za komesara čete postavljena je Anđa Obradović iz Divosela, a Štab NOP odreda »Velebit« uputio je za komandira Branka Rudića, koji je početkom 1944. poginuo u Bosni. Nakon dvomjesečne obuke ova četa je polovinom novembra 1942. godine, u začelju bataljona »Božidara Adžije« u sastavu 4. ličkog NOP odreda, krenula za Kordun i 18. novembra 1942. stigla na Veljun. Nakon par dana četa je rasformirana, a djevojke su raspoređene po bataljonima i u četu za vezu 1. ličke udarne brigade, u čiji sastav je ušao i 4. lički NOP odred. Omladinke ove čete pokazale su se kao neustrašivi borci na borbenom putu 6. proleterske divizije…
-Glasilo »ŽENA U BORBI« broj 9. od decembra 1942. godine, pod naslovom KAKO SE BORE LIČKE PARTIZANKE iznosi: »Narod oduševljeno dočekuje partizane, koji su osvetili popaljene kuće, stare bake grle naše partizanke. One su njihov ponos«…
- »RIJEČ ŽENE«, glasilo AFŽ-a Korduna, oktobra 1942. godine, broj 3, u članku NAŠE BRIGADE, o tome pitanju izvještava slijedeće: »... u borbama kod Perjasice i Tušilovića naročito su se istakle drugarice Ličanke. U 2. brigadi ima oko 70 drugarica, a Perjasica je mnogima bila prva akcija. Usprkos tome crne košulje su zapamtile ove naše junačke Ličanke . . .« U istom broju lista »RIJEČ ŽENE« objavljen je članak JUNAČKE LIČKE PARTIZANKE JURI ŠAJU NA TENK I ROVOVE, u kome se, između ostalog, navodi: »U borbama s talijanskim fašističkim okupatorom kod Gornjeg Poloja, gdje je zaplijenjen veliki ratni plijen, istakle su se naše hrabre partizanke. S drugovima, ne prezajući od smrti, nalijetale su u talijanske redove i jurišale na tenkove ...
-U beogradskoj operaciji također su učestvovale partizanke Prve ženske čete, koje su iza sebe imale teški borbeni put, a nerijetko i po nekoliko ranjavanja. Tada su već mnoge bile na rukovodećim dužnostima kao delegati voda, komesari četa, omladinski i sanitetski rukovodioci. U to vrijeme gotovo su sve bile članovi KPJ i vrlo aktivne kao komunisti, pa su mnoge prisutne kao delegati na 1. partijskoj konferenciji 6. proleterske divizije u Šidu, 27. februara 1945. godine…
-Od sedamdeset i pet djevojaka-boraca poginulo ih je dvadeset i tri, a rat su preživjele pedeset i dvije drugarice, koje su se po završetku oružane revolucije uklopile u životne tokove sredina u kojima su se našle. Odmah su se aktivirale u društveno-političkom radu i ostale vjerne ideji za koju su se borile. Sad mi ostaje još jedino da zaključim, a ja bih se pri tome poslužila citatom iz predavanja OD AMAZONKE DO PARTIZANKE, našeg velikog pjesnika i borca Vladimira Nazora (1. januar 1944. godine, Otočac): »... I mi se možemo ponositi što smo u ove teške ali velike dane dali svijetu nov tip žene — ženu partizanku.« …
Tužno je i ponižavajuće što se, 75 godina posle osnivanja 1942. godine u Bosanskom Petrovcu, najveće i najprogresivnije ženske organizacije ikada na ovim prostorima - Antifašističkog fronta žena Jugoslavije (AFŽJ), osnivaju koordinaciona tela za rodnu ravnopravnost i ponovo moraju osnivati ženska udruženja radi borbe za rodnu ravnopravnost. Što se više strategijama planira, zakonima propisuje u stvarnosti je sve manje ima. Ne može biti izgovor i uteha da smo kao i bivše socijalističke države u okruženju žrtve tranzicije,nezakonite privatizacije,ratova,svetskih kriza, loših politika…
U Petrovcu je na Prvoj zemaljskoj konferenciji žena sudelovalo 166 delegatkinja iz cele Jugoslavije. AFŽJ je delovanje usmerio na mobilizaciju žena koje su pomagale ranjenim borcima i civilima, šile uniforme i odeću, skupljale hranu, obrađivale zemlju, brinule o deci i starima, kopale rovove, prenosile oružje i municiju kad je trebalo, bile politički radnici-komunistkinje, skojevke, pionirke, kuriri… Žene su danonoćno pomagale Narodnooslobodilačkoj vojsci i u njoj se hrabro i ravnopravno borile.
Uz aktivno sudelovanje na ratnim frontovima, antifašistkinje su opismenjavale i politički edukovale žene kako bi mogle participirati u javnoj sferi. AFŽJ se borio protiv uvreženih patrijarhalnih shvaćanja i rodnih stereotipa. Već u Ustavu FNRJ iz 1945. proklamovano je da su žene ravnopravne s muškarcima u svim područjima državnog, privrednog i društveno-političkog života, da za jednak rad imaju pravo na jednaku plaću kao i muškarci i uživaju posebnu zaštitu u radnom odnosu. Pravo glasa su ostvarile još 1945. godine., a žene u Švicarskoj tek 1972. godine.
ZATO, POŠTOVANE I DRAGE VREPČANKE, ZAVOĐANKE, PAVLOVČANKE - PO ROĐENJU, PO POREKLU PREDAKA, PO UDAJI, PIŠITE NAM O SEBI, SVOJIM PRETKINJAMA NA KOJE SE UGLEDATE I KOJIMA SE PONOSITE, ROĐAKAMA, PRIJATELLJICAMA ….
PIŠITE NAM O SVOJIM IDEJAMA KAKO DA OBNAVLJAMO NAŠA SELA I ČUVAMO IH ZA POTOMKE, ŠALJITE FOTOGRAFIJE, PESME ….
TAKO ĆEMO OBNAVLJATI MLADALAČKA PRIJATELJSTVA I SEĆANJA NA ZAJEDNIČKE ŠKOLSKE DANE, PONOVO AKTIVIRATI NEGDAŠNJE POSLOVNE SARADNJE, OTKRITI NEPOZNATE RODBINSKE VEZE…
TREBA DA SE POZNAJEMO, POŠTUJEMO I POMAŽEMO JER SMO MI ŽENE, OTKAKO JE SVETA I VEKA I UVEK ĆEMO BITI, KORENI VEKOVNOG TRAJANJA.
Beograd,2.2.2017.godine Mirjana (Grubić) Ćurin