Svake godine suočavamo se sa problemom održavanja zajedničkih lokaliteta u Vrepcu nezavisno od toga koga tereti briga o njihovom stanju – vrepčane ili nadležne gradske/županijske/državne službe.
O kojim lokalitetima se radi?
Ako se radi o lokalnim – vrebačkim obavezama onda su to: Gradina, groblje; spomenik Mili Mandariću; spomenik na Vlaškom brdu; školska šterna i trg oko nje, "crkovna" šterna i Milošičina šterna; Društveni dom, ...nekad kolni a danas jedva pješački prolazi: Narančića put (Barica), Mandarića put i put Krajnovića.
Gradske i županijske službe imaju obavezu održavanja seoskih i županijskih prometnica i objekata na njima, a Grad bi po principu „lokacije“ posebno trebao voditi računa o zgradi škole koja je formalno imovina Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta.
Temeljni problem održavanja vrebačkih lokaliteta je, iako to možda čudno zvuči, manje nedostatak ljudi a više nedostatak volje.
Iako je domicilno vrebačko stanovništvo već u godinama, u većini se spremno odaziva na akcije uređenja groblja (...iako je jedna akcija godišnje nedovoljna), interes značajno pada za uređenje Gradine (...i uglavnom se svodi na minimum prigodnih uređenja oko spomenika i krsta te prilaz), dok za održavanje ostalih lokaliteta odaziv nije niti približan. Na žalost, na akcije se uglavnom javljaju isti.
Poseban problem zbog nedostatka sredstava je održavanje Društvenog doma koji zahtijeva veću građevinsku intervenciju zbog urušavanja stepeništa koje sprečava korištenje čitavog kata objekta (o čemu je na ovim stranicam pisano već prije nekoliko godina), a nužna je i temeljita obnova elektroinstalacije, potpuna obnova sanitarija i sanitarne kanalizacije kao i montaža oluka za odvod oborinske vode.
Međutim, značajan, pa možda i pretežan broj vrepčana koji više ili manje redovno dolaze u selo uglavnom se ne smatraju obaveznima i ne učestvuju u akcijama održavanja (???), a posebno – uz neke izuzetke – ne pokazuju inicijativu niti da se pojedinačno angažiraju. A ovdje se ipak radi, u odnosu na domicilnu populaciju, o mlađim ljudima. Pokušalo se i sa najavom akcija ali bez posebnih rezultata.
Za katastrofalno stanje županijskih prometnica na području Vrepca (od Žutinog potoka do Pavlovca Vrebačkog i od škole prema vrebačkoj stazi) teško je naći opravdanje. Niz intervencija prema Lika cestama i prema Gradu u nekoliko proteklih godina do danas nisu naišle ni na kakav odjek. Stanje se rapidno pogoršava; od stanja kolnika, odvodnih kanala i nabujalog raslinja uz prometnice, do činjenice da su protekle godine deponiranjem slane sipine neposredno ispod starih lipa na vrebačkom trgu nepovratno oštećeni ovi vrebački simboli.
Slično je stanje i sa održavanjem seoskih prometnica. Sporadično i nedovoljno nasipavanje makadamskog kolnika (...dugoročno jeftinije bi bilo asfaltirati tih nekoliko kilometara), odvodni kanali i raslinje...., uglavnom održavanje nije plansko, nije redovno i svodi se na svakogodišnje „moljakanje“ da se osigura makar minimalna prohodnost. Posebna priča je „most Popovića“ koji zahtijeva hitnu obnovu kolnika.
Što reći za vrebačku školu? Unatoč niza zahtjeva i upozorenja, evidentan je potpuni nedostatak sluha Grada, Ministarstva i Lika cesta za ovaj 212 godina star objekt koji naočigled propada i koji je zbog svog stanja neposredna opasnost prolaznicima i prometu!!!
Ipak, treba se osvrnuti i „na sebe“. U prethodnom mandatu "nije bilo interesa za kandidiranje" pa nije izabran organ lokalne samouprave, Mjesni odbor (posljedice toga su evidentne i mještani su ih svjesni), a aktualni, izabran na prošlogodišnjim izborima „morao“ je biti konstituiran u Gradu i - još se nije niti jednom sastao!!!
Tako Mjesni odbor koji bi trebao biti pokretač zajedničkih aktivnosti – uključujući i navedene, ne samo da ne ispunjava svoju društvenu funkciju nego je i direktna smetnja inicijativama kojima se nastoje poboljšati uvjeti života u vrebačkim selima, motivacija i poticanje obnavljanja kuća (...ove godine započelo je obnavljanje dviju kuća u selu), te revitalizacija društvenog života.
Dokle tako? Jesmo li spremni mijenjati ovakvo stanje?
