Slilo se mlado i staro u Vrebac 14. oktobra da proslave svoju slavu Pokrova presvete Bogorodice. Domaćini u Vrepcu, Zavođu i Pavlovcu dočekuju svoje brojne goste, pa svi odlaze k crkvi na vrebačkoj Gradini s nestrpljenjem očekujući prigodnu liturgiju svoga omiljenog prote Đure Vitasa. Odrasli vode ozbiljne razgovore, dječica se igraju, a mladi zagledaju. Pažljivo odslušaju propovijed svog prote, prime naforu, pa sretni i veseli sa svojim gostima odlaze kućama gdje planinke pripremaju najbolje od onoga što imaju, jer to je dan koji se pamti. Tako je bilo sve do 1941. kada nesretni rat donosi velike nevolje, ustaške zločine, zbjegove, ali i hrabri otpor naših nikad nepokorenih predaka.
Rat završava velikim ljudskim žrtvama, ostajemo bez crkve, gubimo vjeru i osjećaj nacionalne pripadnosti. Raseljavaju nas, a preostali u olujama devedesetih godina bivaju protjerani sa svojih ognjišta. Povratak je otežan pa se samo malobrojni vraćaju, najviše motivirani da svoje kosti ostave na našim grobljima.
Život se ipak pomalo vraća u naša sela, obnavlja se Društveni dom, stiže javna rasvjeta i vodovod, uređuju se groblja, obnavlja se Društvo Srpska narodna čitaonica u knjižnica u Vrepcu. Obnavlja se i zamrli vjerski život. Vrijedni Vrepčani na crkvištu postavljaju krst kod kojega se svake godine na Pokrov održi prigodna liturgija. Pamtimo poruke i pouke našeg, pokoj mu duši, prote Dalibora Tanasića koji nas je ohrabrivao i podržavao u nastojanjima da opstanemo i ostanemo na našoj djedovini.
I ove godine Vrepčani, Zavođani i Pavlovčani iz naših sela i mi koji smo se rasuli po svijetu s osjećajem ponosa i brojnim gostima okupili smo se na našoj Gradini na liturgiji na kojoj nas je naš paroh Dragan Mihajlović u prigodnoj propovjedi podsjetio na značaj Pokrova u pravoslavlju koji datira još od 911. godine kada se u Carigradu, za vrijeme bogoslužja, Bogorodica javila narodu na molitvi s omoforom (pokrivačem) kojim ih je zaštitnički zakrilila. Po završetku liturgije i rezanja slavskog kolača kum salve Dušan Njegomir-Duško parohiji vrebačkoj poklonio je vrijednu ikonu u duborezu Sv. velikomučenika Georgija, a KUD Prosvjeta sa Udbine razgalio je prisutne spletom prigodnih pjesama. Za kumstvo slijedeće slave javilo se Društvo Srpska narodna čitaonica i knjižnica u Vrepcu (SNČK).