Milutin Šakić sin Stojana i majke Milke, rođ. Uzelac, rođen 8. juna 1932. godine u Zavođu, umro 9. jula 2010. godine u Zagrebu.
Milutinovo idilično djetinjstvo u rodnom Zavođu prekida se 1941. godine početkom Drugog svjetskog rata u kojem je 3. maja 1943. stradao od eksplozije mine nakon čega je operiran u Partizanskoj bolnici Bijeli potoci. Izgubio je vid i šaku lijeve ruke. Operirao ga je u skromnim uvjetima bez anestezije prof. dr. Kneinhapel, a postoperativnu njegu dobiva od zarobljenih talijanskih liječnika u ovoj bolnici koja se je tada nalazila u zbjegu prema Plješivici.
S Krbavskog polja 1944. godine američkim avionom prevoze ga do Barija u Italiji, a potom u savezničkih bolnica u Tarantu i Napulju gdje je ponovno operiran. Po završetku Drugog svjetskog rata 1945. godine brodom dolazi u Zadar, odakle ga avionom prebacuju u Zavod za rehabilitaciju slijepih u Zemunu. Tu je uspješno naučio brajicu, sustav pisanja i čitanja za slijepe i šahovsku igru, njegovu u daljnjem životu "najvažniju sporednu stvar na svijetu". Svoju sklonost aktivizmu u zajednici iskazuje već u toj mladenačkoj dobi kritizirajući upravu Zavoda zbog slabe hrane za učenike, zbog čega je zamalo izbačen iz te ustanove.
Po završenoj rehabilitaciji u Zemunu odlazi u Zagreb gdje 1954. godine maturira na prestižnoj Prvoj gimnaziji. Po sjećanjima njegovih kolega iz razreda bio je uzor u ponašanju i savladavanju gradiva u čemu su mu svi nesebično pomagali. Zapošljava se kao telefonist i uz rad studira na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje 1959. godine diplomira filozofiju i povijest. Profesionalnu karijeru nastavlja kao profesor u Centru za odgoj i obrazovanje "Vinko Bek" u Zagrebu, ustanove koja se bavi odgojem, obrazovanjem i rehabilitacijom slijepe i slabovidne djece. Ponajviše njegovom zaslugom i ličnim angažmanom kao direktora te ustanove od 1977. do 1981. godine izgrađena je sportska dvorana za osobe s invaliditetom u sklopu Centra "Vinko Bek".
Krajem 60-ih godina bio je i odbornik u Skupštini grada Zagreba gdje se s nekolicinom kolega posebno angažirao na donošenju Zakona o civilnim invalidima rata i žrtvama fašističkog terora.
Više od 50 godina bio je uključen u rad Saveza slijepih kao član Skupštine i njenih komisija ili kao aktivista u realizaciji raznih projekata. Od 1967. do 1969. godine bio je predsjednik Saveza slijepih Jugoslavije. Od 2002. do 2010. godine kao predsjednik uspješno je vodio Udrugu slijepih Zagreb gdje je u saradnji s gradom Zagrebom osigurao zaposlenje dvadesetorici članica i članova Udruge, te nekima uspio pomoći i u rješavanju stambenog pitanja.
Milutin je kao dječak zavolio šah i svojom beskrajnom upornošću izrastao u igrača iznimnih kvaliteta. Sa još nekoliko slijepih šahista osnovao je u Zagrebu Šahovski klub slijepih "Polet" koji i danas uspješno djeluje. Sudjelovao je na šest šahovskih olimpijada za slijepe. Kao član reprezentacije Jugoslavije na Prvoj olimpijadi slijepih 1961. godine osvojio je zlatnu medalju, a 1967. srebrenu. Šahovske uspjehe nastavlja i kao član hrvatske šahovske ekipe slijepih. U Španjolskoj 1992. godine na Olimpijadi osvajaju visoko šesto mjesto, a 1994. godine u Poljskoj ekipa osvaja odlično treće mjesto.
Od uspjeha u Milutinovoj šahovskoj igračkoj karijeri valja naglasiti da je 11 puta bio pojedinačni prvak Hrvatske, te da je na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj dijelio 4-7. mjesto. Za svoj Šahovski klub slijepih "Polet" osvojio je čak 13 naslova momčadskih prvaka Hrvatske. Uživao je izniman ugled u Svjetskoj šahovskoj organizaciji slijepih ( IBCA) gdje je imao čast vršiti dužnost potpredsjednika od 1971. do 1980. godine.
Milutin je od posljedica moždanog udara preminuo u Zagrebu 9. jula 2010. godine, a 12. jula sahranjen je na zagrebačkom krematoriju.
Njegovim stopama brige za slijepe i slabovidne nastavlja sin jedinac Davorin, koji nakon diplomiranja na Medicinskom fakultetu u Zagrebu radi u ambulanti sportske dvorane invalida Centra za odgoj i obrazovanje slijepih i slabovidnih "Vinko Bek". Obranio je magistarski rad pod naslovom "Učinak kineziterapije na držanje tijela u slijepe i slabovidne djece i omladine", a potom doktorirao na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu s disertacijom "Utjecaj sljepoće i slabovidnosti na držanje tijela djece i omladine". Dr. sc. Davorin Šakić, fizijatar i sportski liječnik od 1989. godine radi na Odjelu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Kliničke bolnice Dubrava u Zagrebu.
Nikola D. Cetina
Prošlost, ljudi i običaji
Српски сион 1902-02-09-Naslovna strana.pdf
