Српска народна читаоница и књижница у Врепцу
Upravni odbor Društva Srpska narodna čitaonica i knjižnica u Vrepcu je 7.8.2024.g. donio Odluku kojom podržava Inicijativu člana Društva za promjenu imena "Društvenog doma Nikola Dragosavac" u "Društveni dom Iso Bogdanović".
Ovom Odlukom Društvo je pokrenulo proceduru izjašnjavanja članova Društva o predloženoj Inicijativi (elektronskim putem), a za 18.8.2024.g. sazvan je konzultativni sastanak u Vrepcu na kojem će ostali mještani Vrepca i Zavođa razmotriti Inicijativu i na kojem će se donijeti konačna odluka o prihvaćanju Inicijative.
Ukoliko Inicijativa bude prihvaćena, svečanost promjene imena - i postava nove table - obavila bi se na Pokrov 14.10.2024.g..
U tekstu podnesene Inicijative se daje slijedeće
Obrazloženje:
Ne pamtimo većeg ktitora vrebačkih sela – Vrepca, Pavlovca Vrebačkog i Zavođa - od Ise Isike Bogdanovića, čovjeka koji je uz sve svoje obaveze i život izvan Vrepca, u Beogradu, uvijek bio vezan uz Vrebac u kojem je rođen.
Kao pravnik, advokat i u nekoliko mandata član Skupštine Kraljevine Jugoslavije značajan dio svoga vremena i svojih sredstava posvetio je Vrepcu, sagradivši niz objekata koji se većinom i danas koriste.
To su dvije šterne u Vrepcu, most Popovića, šterna u Zavođu i šterna / kaptaža Gospinovac u Pavlovcu Vrebačkom, ali kao najvažniji objekat – sagradio je „Prosvetni dom“ u Vrepcu na zemljištu koje je 1929.g. Srpskoj narodnoj čitaonici i knjižnici u Vrepcu nasljedno prenesla njegova majka – Anđelija Bogdanović.
Nekoliko nedjelja prije završetka Doma, 5. juna 1931.g., Iso Bogdanović upućuje pismo „Kancelariji Njegovog Veličanstva Kralja Aleksandra I“ u kojem navodi: „U mojem rodnom mestu selu Vrebac, srez Gospić – Lika, sagradio sam o vlastitom trošku uz sitnu pomoć seljaka, Prosvetni dom. Ovaj dom sagradio sam iz patriotskih pobuda i ljubavi prema narodu. ….. U zgradi će biti smeštene sve ustanove sela: Sokol. Zemljoradnička zadruga, seoska čitaonica i biblioteka, domaćinska škola i analfalbetski tečaj i prosvetna zadruga. ….. Da bi ovom mojem delu dao pravi nacionalni karakter i manifestovao svoju ljubav prema našoj obljubljenoj dinastiji, ja molim Kancelariju Njgovog Veličanstva Kralja, da mi se odobri, da ovaj Prosvetni dom nosi ime Kralja Petra I Velikoga Oslobodioca“ što je i odobreno 16. jula 1931.g..
Ovaj naziv Dom nosi do poslije II svjetskog rata kada mijenja naziv u „Društveni dom …. Nikola Dragosavac (Ražovina)“, vrepčanina, partizanskog komandanta koji je poginuo 1944.g..
Ime Ise Bogdanovića bilo je gotovo zaboravljeno. Čak i u vrijednoj knjizi Save Todorića „Hronika Vrebca, Zavođa i Pavlovca“ spominje se svega jednom i to u fusnoti. Tragom dokumenata o vlasništvu Doma ime Ise Bogdanovića je ponovno „otkriveno“ i danas shvaćamo da su njegovo ime i djelo nepravedno zapostavljeni.
Njegovo dobročinstvo i danas je prisutno u vrebačkim selima, a Društveni dom je i danas u funkciji i u vlasništvu Društva „Srpska narodna čitaonica i knjižnica u Vrepcu“ obnovljenog 2017.g..
Najmanje što možemo učiniti jest da se njegovom kapitalnom djelu dade ime po njegovom tvorcu „Društveni dom Ise Bogdanovića“ i tako ostane trajno prisutno u našoj sredini i pamćenju Vrepčana.
