Čuli ste za izreku „dođe do vode, a piti ne može“; ima li bolje izreke da opiše situaciju sa vodom u Vrepcu? Da ne bi bilo zabune, radi se o pitkoj vodi.
Problem pitke vode u Vrepcu pomalo postaje antologijski, ali krenimo redom.
Selo „leži na vodi“ u podzemlju. Na jesen poteče Jadova i potoci, aktiviraju se izvori, do kojih se za visoke vode ne može, a koji, u vrijeme ljetnih suša presuše kao i rijeka. Za aktivno korištenje izvora stoga ostaju cca 2-3 mjeseca, proljeće i dio ljeta, i ta se voda zbog nedostupnosti i načina pribavljanja koristi uglavnom u manjim količinama - za piće i kuhanje.
Nekada se za sve potrebe voda koristila iz seoskih šterni. Šterne, a tri su u Vrepcu, ne čiste se već niz godina, niti pune pitkom vodom – pa voda iz njih nije za upotrebu.
Sada je preostalo – i to je danas u Vrepcu temeljni način – da se voda koristi iz kućnih šterni koje se pune sa uglavnom hrđavih limenih krovova ili mahovinom i lišajevima obraslih krovova pokrivenih crijepom, kišnicom sumnjive kvalitete i upitne zdravstvene ispravnosti.
Problem vode postao je tako cjelogodišnji, a sa starenjem stanovništva i urgentan.
Zahvaljujući angažmanu Mjesnog odbora i razumijevanju gospićke komunalne organizacije „Usluga d.o.o.“ prije tri godine je u selu otvorena javna česma, priključena na šaht vodovoda, odakle se stanovništvo snabdijeva vodom za piće u „ljetnom“ dijelu godine, dok je u preostalom dijelu godine česma isključena zbog niskih temperatura i smrzavanja. Ipak, od rubnih dijelova sela udaljena je i do dva kilometra, pa ju dio stanovništva koristi povremeno.
Naime, magistralni vodovod doveden je do sela još 1990. godine, a u sred sela prije pet godina. Od tada Vrepčani ulažu napore da se kroz selo izgradi distributivni vodovod na koji bi se korisnici mogli priključivati.
Svi ti napori su, međutim, do danas ostali bez rezultata.
Nisu pomogli ni predstavnici međunarodne zajednice koji su tom projektu davali podršku (i sredstva?).
Čvrsta obećanja Grada davana nekoliko puta u relevantnim prilikama ostala su samo obećanja, iako u posljednje vrijeme i ona izostaju.
Nebrojeno puta proteklih godina hodočastilo se do Grada i Usluge. Organiziralo se i zvalo se na sastanke – sve to bez rezultata.
Doduše, u međuvremenu je konačno nakon niza godina otezanja izrađena tehnička dokumentacija, a prema izjavama odgovornih početkom protekle, 2010. godine konačno je dobivena i građevinska dozvola.
Niti to, međutim, nisu bili razlozi da se pripremi i pokrene investicija, jer projekt navodno „nije ekonomski isplativ, konačno i kriza je, a važenje građevinske dozvole se također može produžiti koliko treba“ - kako se nedavno moglo čuti od jednog gradskog dužnosnika, koji je, čini se, samo otvoreno izrazio stav koji vlada u Gradskoj upravi.
Tako sve čeka do daljnjega, jer je očito da Grad ima druge prioritete i nije zainteresiran za izgradnju ovog infrastrukturnog objekta od životnog značenja za vrebačko stanovništvo.
Interes za priključcima na vodovod na području Mjesnog odbora je izražen i to je pitanje koje dominira u vrebačkim selima.
Prema spiskovima koji se vode u Mjesnom odboru interes za priključenje na vodovod je iskazalo više od stotinu Vrepčana koji žive u vrebačkim selima, obnavljaju ili su obnovili svoje kuće – i svi su spremni snositi troškove priključenja na vodovod, kako je to i do sada bio slučaj.
Da li se u međuvremenu nešto promijenilo?
Na službenim stranicama Ličke razvojne agencije (LIRA) objavljeno je da je Grad Gospić na „Popis projektnih prijedloga iz Ličko-senjske županije u Središnjoj bazi razvojnih projekata MRRŠVG-a“ nominirao pod brojem 550 - Izgradnju vodoopskrbnog sustava Pavlovac i Vrebac (link: http://www.lsz-lira.hr/images/baza-mrrsvg.pdf ), u iznosu od 500.000 €.
Poučeni dosadašnjim iskustvom nismo željeli ništa prepustiti slučaju te smo provjerili u kojem je statusu ovaj projekt. Kontaktirali smo Hrvatske vode – Vodnogospodarski odjel (HV VGO) Rijeka i saznali da je taj projekt zaista u tzv. Redovnom programu financiranja, ali da do danas nitko nije poduzeo nikakve aktivnosti u vezi sa provedbom tog projekta.
Također smo saznali da za ovaj projekt ne treba osigurati nikakvo učešće u financiranju, a projekt može krenuti odmah ako je izrađena potrebna tehnička dokumentacija i izdana građevinska dozvola (što je u ovom slučaju ispunjeno) i ako je proveden postupak javne nabave od strane investitora (Usluga d.o.o. Gospić, kao nositelj projekta) – što do danas nije pokrenuto.
Koliko je realno da će Grad Gospić kao predlagač, odnosno Usluga d.o.o. kao nositelj projekta to zaista i učiniti i - kada?
Odgovor na to pitanje – kada to nije uspio Mjesni odbor - možda mogu dati predstavnici naše zajednice u Županiji i Gradu; zastupnici u predstavničkim tijelima i dužnosnici u organima uprave, od kojih očekujemo i da se aktivno i odmah angažiraju na realizaciji ove investicije.
Pozivamo i ostale ličke predstavnike i dužnosnike, nezavisno od stranačkog opredjeljenja, da im u tome pruže podršku, jer, ne imati vodu, ili, što je još gore, sprečavati i otezati izgradnju ovog distributivnog vodoopskrbnog sustava u obilju vode sa kojom Lika raspolaže i sa osiguranim sredstvima sigurno nije civilizacijski doseg sa kojim bi se trebalo ponositi.
Nadajmo se, stoga, konačno (možda i ove godine?), uspjehu!
