Danas u vrebačkim selima živi manje od stotinu žitelja. U ljetnom periodu sela ožive. Posjeti ih nekoliko stotina Vrepčana naročito u periodu od maja do oktobra; netko dođe u posjetu rodbini, netko na obnovljenu djedovinu, a netko u prolazu posjeti prijatelje.
Želja da se dođe postoji u podsvjesti Vrepčana i kod većine utaži se u nekoliko dana boravka uz obećanje da će ponovno doći. Ta obećanja ne treba shvatiti doslovno jer se nostalgija gotovo redovito utopi u realnosti života. Ali, postoji nada..........
Već dugi niz godina postavljam si pitanje, a vjerojatno i mnogi od Vas, kako ostvariti i ojačati potrebu za dolaskom i obnovom života u vrebačkim selima.
Jedno je sigurno, Vrebac, Pavlovac Vrebački i Zavođe više neće obnoviti život kakav pamtimo. Ali, postoji li druga osnova na kojoj možemo graditi budućnost na ovom prostoru?
Odgovor koji se nudi, za sada sa promjenjivim uspjehom koji nije jednostavno kvantificirati, materijalizira se u posljednjih desetak godina. Iako postoje svi elementi da se odgovor prepozna, ovdje zbog jasnoće i onih koji ga nisu prepoznali, ipak želim da ga predstavim.
Mjesni odbor Vrebac je na sjednici od 28.2.2010.g. donio Odluku o osnivanju web stranice. Odluka je realizirana i stranica je aktivna od 17.4.2010.g.. Cilj osnivanja web stranice bilo je i jest informiranje i povezivanje Vrepčana. Danas možemo sa zadovoljstvom konstatirati da je stranica kroz vrijeme postigla zavidnu čitanost, u posljednjoj godini dnevno nerijetko bilježi i više od sto posjeta.
Međutim, to svakako nije dovoljno za postizanje cilja kako je opisan u naslovu članka. U međusobnim razgovorima, razmjeni informacije i traženju dokumenata koji se odnose na Vrebac, došlo se do trenutka kada su se stvorili realni uvjeti za podizanje aktivnosti na višu razinu.
Prva indikacija je bazirana na istraživanju vlasništva nad Društvenim domom u Vrepcu. Dom se u zemljišnim knjigama vodi kao vlasništvo Srpske narodne čitaonice i knjižnice u Vrepcu, upisano 1930.g.. Ovo Društvo prestalo je sa radom 1941.g. zbog ratnih zbivanja.
Međutim, Grad Gospić je 2006.g. pokušao vlasnički preuzeti Dom što je Općinski sud u Gospiću odbio. Dali se nešto slično može ponoviti, ali sa drugim ishodom?
Ova činjenica bila je povod istraživanja u arhivima te su pronađeni dokumenti (vidjeti list Društva na stranici Mjesnog odbora) o osnivanju i radu tadašnjeg Društva - Srpske narodne čitaonice i knjižnice u Vrepcu. U Pravilima Društva iz 1933.g. u članu 33. (danas bi ga nazvali Statut) doslovno stoji:
„Ako skupština pravilno zaključi da se društvo raziđe ili ako bi ga državna vlast raspustila onda se društveni imetak predaje na čuvanje mesnoj crkvenoj opštini, koja će sav povereni joj imetak vratiti novome koje bi se osnovalo u Vrepcu pod istim imenom i sa istim zadacima.“
To je bilo jednostavno i cjelovito rješenje koje nam je bilo pred očima i koje su nam preci dalekovidno ostavili, a koje smo mogli primijeniti u datim okolnostima, kao i povod za osnivanje novog Društva – Srpske narodne čitaonice i knjižnice u Vrepcu, koja je osnovana Odlukom Osnivačke skupštine od 18.3.2017.g., a registrirana Rješenjem od 22.5.2017.g..
Srpska narodna čitaonica i knjižnica u Vrepcu zbog zakonskih odredbi nije mogla biti registrirana kao pravni sljednik prethodnog Društva, pa tako nije niti vlasnik imovine prethodnog Društva. U ovom slučaju postoje sve pravne i moralne pretpostavke da se današnje Društvo upiše kao vlasnik Društvenog doma, ali temeljem presude nadležnog suda, u postupku koji se mora pokrenuti. Vrijedna akcija naših Vrepčana koji su se ovog ljeta angažirali na obnovi porušenog stepeništa Doma, kao i sve prethodne i druge akcije koje imaju za cilj zaštitu ovog objekta i Gradine kao stožernog mjesta našeg okupljanja tako neće biti uzaludne.
Srpska narodna čitaonica i knjižnica u Vrepcu je ujedno i srpsko kulturno društvo putem kojeg možemo ostvariti povezivanje i koheziju Vrepčana na realizaciji raznih kulturnih programa i sadržaja, interes za dolascima i obnovom imanja i tako udahnuti novi život našim selima. Uključite se u rad Društva!
Vrebačka dijaspora je velika i uglavnom je rasuta po okolnim zemljama, Evropi i svijetu. Povezivanjem dijaspore s osloncem na Vrebac i naše tradicionalne vrijednosti možemo u ovim uvjetima održati život u selima, unaprijediti međusobne odnose i ostaviti veliku duhovnu vrijednost našim potomcima.
Jesmo li spremni da se angažiramo u ostvarenju tog cilja?
