СРПСКА НАРОДНА ЧИТАОНИЦА И КЊИЖНИЦА У ВРЕПЦУ

Naši stariji mještani pamte kako se je nekada slavila hramovska i seoska slava Pokrov Presvete Bogorodice. Toga posebno svečanog dana odlazili su u crkvu na prigodnu liturgiju, a potom svojim kućama gdje su dočekivali svoje drage goste; rodbinu, kumove i prijatelje iz susjednih sela. Na žalost naša sela su gotovo opustjela, a više nemamo ni hrama gdje bi se Bogu pomolili. Da se ne zaboravi svijetla tradicija naših predaka posljednjih godina ipak se u Vrepcu obilježava Pokrov, kako su ga i oni nazivali. Svakog 14. oktobra na Pokrov Presvete Bogorodice na crkvištu kod novopodignutog krsta nadležni sveštenik održi liturgiju. Tako planira i ove godine paroh korenički Nikola Malobabić, koji opslužuje i našu parohiju, održati liturgiju koja bi počela u 15,30 sati.  Ovaj molitveni skup prilika je da se mi Vrepčani, Zavođani i Pavlovčani rasuti po cijelom svijetu okupimo u što većem broju i dostojno obilježimo ovaj značajan dan za opstojnost nas i naših sela.

Nikola Cetina

Svake godine suočavamo se sa problemom održavanja zajedničkih lokaliteta u Vrepcu nezavisno od toga koga tereti briga o njihovom stanju – vrepčane ili nadležne gradske/županijske/državne službe.

O kojim lokalitetima se radi?

Ako se radi o lokalnim – vrebačkim obavezama onda su to: Gradina, groblje; spomenik Mili Mandariću; spomenik na Vlaškom brdu; školska šterna i trg oko nje, "crkovna" šterna i Milošičina šterna; Društveni dom, ...nekad kolni a danas jedva pješački prolazi: Narančića put (Barica), Mandarića put i put Krajnovića.

Gradske i županijske službe imaju obavezu održavanja seoskih i županijskih prometnica i objekata na njima, a Grad bi po principu „lokacije“ posebno trebao voditi računa o zgradi škole koja je formalno imovina Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta.

Temeljni problem održavanja vrebačkih lokaliteta je, iako to možda čudno zvuči, manje nedostatak ljudi a više nedostatak volje.

Iako je domicilno vrebačko stanovništvo već u godinama, u većini se spremno odaziva na akcije uređenja groblja (...iako je jedna akcija godišnje nedovoljna), interes značajno pada za uređenje Gradine (...i uglavnom se svodi na minimum prigodnih uređenja oko spomenika i krsta te prilaz), dok za održavanje ostalih lokaliteta odaziv nije niti približan. Na žalost, na akcije se uglavnom javljaju isti.

Poseban problem zbog nedostatka sredstava je održavanje Društvenog doma koji zahtijeva veću građevinsku intervenciju zbog urušavanja stepeništa koje sprečava korištenje čitavog kata objekta (o čemu je na ovim stranicam pisano već prije nekoliko godina), a nužna je i temeljita obnova elektroinstalacije, potpuna obnova sanitarija i sanitarne kanalizacije kao i montaža oluka za odvod oborinske vode.

Međutim, značajan, pa možda i pretežan broj vrepčana koji više ili manje redovno dolaze u selo uglavnom se ne smatraju obaveznima i ne učestvuju u akcijama održavanja (???), a posebno – uz neke izuzetke – ne pokazuju inicijativu niti da se pojedinačno angažiraju. A ovdje se ipak radi, u odnosu na domicilnu populaciju, o mlađim ljudima. Pokušalo se i sa najavom akcija ali bez posebnih rezultata.

Za katastrofalno stanje županijskih prometnica na području Vrepca (od Žutinog potoka do Pavlovca Vrebačkog i od škole prema vrebačkoj stazi) teško je naći opravdanje. Niz intervencija prema Lika cestama i prema Gradu u nekoliko proteklih godina do danas nisu naišle ni na kakav odjek. Stanje se rapidno pogoršava; od stanja kolnika, odvodnih kanala i nabujalog raslinja uz prometnice, do činjenice da su protekle godine deponiranjem slane sipine neposredno ispod starih lipa na vrebačkom trgu nepovratno oštećeni ovi vrebački simboli.

Slično je stanje i sa održavanjem seoskih prometnica. Sporadično i nedovoljno nasipavanje makadamskog kolnika (...dugoročno jeftinije bi bilo asfaltirati tih nekoliko kilometara), odvodni kanali i raslinje...., uglavnom održavanje nije plansko, nije redovno i svodi se na svakogodišnje „moljakanje“ da se osigura makar minimalna prohodnost. Posebna priča je „most Popovića“ koji zahtijeva hitnu obnovu kolnika.

Što reći za vrebačku školu? Unatoč niza zahtjeva i upozorenja, evidentan je potpuni nedostatak sluha Grada, Ministarstva i Lika cesta za ovaj 212 godina star objekt koji naočigled propada i koji je zbog svog stanja neposredna opasnost prolaznicima i prometu!!!

Ipak, treba se osvrnuti i „na sebe“. U prethodnom mandatu "nije bilo interesa za kandidiranje" pa nije izabran organ lokalne samouprave, Mjesni odbor (posljedice toga su evidentne i mještani su ih svjesni), a aktualni, izabran na prošlogodišnjim izborima „morao“ je biti konstituiran u Gradu i - još se nije niti jednom sastao!!!

Tako Mjesni odbor koji bi trebao biti pokretač zajedničkih aktivnosti – uključujući i navedene, ne samo da ne ispunjava svoju društvenu funkciju nego je i direktna smetnja inicijativama kojima se nastoje poboljšati uvjeti života u vrebačkim selima, motivacija i poticanje obnavljanja kuća (...ove godine započelo je obnavljanje dviju kuća u selu), te revitalizacija društvenog života.

Dokle tako? Jesmo li spremni mijenjati ovakvo stanje?

"Pjesme ljubavi i smrti" zbirka je pjesama koju je upravo izdao vrebački pjesnik Jovica Miće Načelnikovog Sunajko. Niz njegovih pjesama objavili smo i na ovim stranicama pa ovo stvaralaštvo i interes Jovice nije nepoznat, a dio njih objavljen je i u ovoj zbirci.

Pjesme oslikavaju dvije vječne čovjekove teme potaknute osobnom pjesnikovom tragedijom, a koje su sastavni dio ljudskog bivstvovanja pa će kao takve pronaći put i identifikaciju i u široj publici.

Zaželimo našem pjesniku i dalje plodnu inspiraciju.............

Attachments:

Naslovna strana zbirke pjesama Jovice Sunajka - PJESME LJUBAVI I SMRTI.jpg	[ ]	Administrator	178 Kb
Predgovor zbirke pjesama Jovice Sunajka - PJESME LJUBAVI I SMRTI.jpg	[ ]	Administrator	72 Kb

Naš sumještanin Sava Todorić u svojoj novoj knjizi „Hronika Vrebca, Zavođa i Pavlovca“ opisujući događaje koji su prethodili oružanom ustanku u našim selima piše o eskalaciji ustaškog terora koji rezultira spontanim okupljanjem naših mještana u cilju obrane od ustaškog terora. Formirali su i Odbor za pripremu ustanka, koji je na jednom sastanku donio odluku da ustanak počne 28. jula napadom na ustaški stan u Vrepcu. Dogovoreno je da znak za početak ustanka bude paljenje vatre na kosi Opaljenica iznad Pavlovca i Mogorića, koju bi mogli vidjeti svi mještani naših sela. Od planiranog ustanka toga dana odustalo se je na sugestiju Mile Počuče, koji je iznio stav KPH da ustanci u srpskim selima u Lici trebaju početi istog dana. Kako do toga nije došlo  na području Donje Vrtline i Drage Zvečaljka 31. jula održan je posljednji sastanak pred početak oružane borbe. Formirano je nekoliko borbenih grupa za čije komandire su određeni- Simo Todorić Mimo, Milan Njegomir, Vlado Tomaš, Stanko Njegomir i Dušan Zoroja, a za komandanta je izabran Jovan Joco Njegomir. Sačinili su plan napada na ustaški stan u Vrepcu do kojega nije došlo, jer su ustaše kako je to napisao u naš prvoborac Dane Popović u knjizi „Kotar Gospić i kotar Perušić u narodnooslobodilačkom ratu 1941-1945 „ vjerovatno nešto osjetile ili su od nekog bili obavješteni da će biti napadnuti pa su noću 31. 7. na 1. 8. pobjegli iz Vrepca“.

Po opisima Dane Popovića i Sime Todorića čim se pročuo glas o bijegu ustaša narod se je 1. augusta  počeo okupljati pred školom, domom i crkvom. Među prvima tu su se našli naši mještani  Milan Kokot i Dušan Graovac Duško koji su bili naoružani puškama. U jutarnjim satima odjednom su dojurila kola iz pravca Metka s dvojicom ustaša ne znajući da su njihovi te noći pobjegli iz Vrepca. Vidjevši puno okupljenih ljudi usporili su i počeli bježati u pravcu škole. „ Dok su ustaše bježali u pravcu škole, Milan Kokot se nalazio sa svojim karabinom ispred crkve i čim ih je primjetio ispalio je na njih dva metka, ali nijedan od ustaša nije pogođen. „ I, tako je puška Milana Kokota 1. 8. 1941. prva označila ustanički hitac u našim selima, a time i početak oružanog ustanka“- napisao je Dane Popović. I Sava Todorić navodi da su „hici Milana Kokota bili prvi ispaljeni meci na ustaše u gospićkom kotaru“.

Prvog dana ustanka neviđenu hrabrost ispoljava Mile Mandarić Pekar koji goloruk savladava ustašu koji je biciklom krenuo iz Barleta prema Vrepcu. Otima mu pušku ubija trojicu ustaša koji su bili prethodnica ustaškoj koloni koja je pokušala izvršiti napad na Vrebac. Krenuli su u napad, ali osjetivši čvrstinu naše obrane ustaše su se morale neobavljenog zadatka povući u polazne baze.

Tako je već prvog dana ustanka izvojevana prva pobjeda nad ustašama. Značaj ove pobjede bio je i u tome što su stvoreni uvjeti da se još hrabrije i odlučnije krene u nove borbene akcije širih razmjera. Pobjedom nad ustašama 1. augusta spašeni su od pokolja mještani Vrepca, Zavođa i Pavlovca, spašena su materijalna dobra od pljačke i uništenja i stečena dragocjena borbena iskustva za naredne borbe.

Nikola D. Cetina