NASLOVNICA

Velebit, Teslino selo na ponos i diku predaka

Utorak, 18 Srpanj 2017 13:50 administrator

Dobivši poziv da budemo gosti na Dan sela Velebit osnivači našeg obnovljenog Društva "Srpska narodna čitaonica i knjižnica u Vrepcu" ni trenutka se nisu dvoumili. Čast i privilegija prisustvovati je obilježavanju Dana, ovog po mnogo čemu, specifičnog sela. Na podalek put uputili su se Vrepčani Dragica Plećaš, Tanasije Tane Mandarić, Željko Narančić i Nikola Cetina prisjećajući se priča starijih Vrepčana o njihovom Velebitu u Vojvodini, selu kod Kanjiže.

Krajem 19. i početkom 20. vijeka brojni naši Vrepčani, Zavođani i Pavlovčani, trbuhom za kruhom, odlazili su u Ameriku. Na poziv za pomoć da pomognu posustaloj Srbiji u Prvom svjetskom ratu mnogi bez puno razmišljanja napuštaju "obećanu zemlju" i javljaju se kao dobrovoljci u jedinice srpske vojske na Solunskom frontu. Iz naših sela na Solunskom frontu učestvovala su 153 dobrovoljca čije porodice su po završetku rata kolonizirane, uglavnom u Vojvodinu. Naših 66 porodica Basarića, Bogdanovića, Bobića, Crnokraka, Cetina, Ćurčića, Dobrota, Dragosavaca, Grubića, Graovaca, Kričkovića, Krajnovića, Mandarića, Miščevića, Mandića, Novkovića, Narančića, Njegomira, Popovića, Panjevića, Uzelaca, Ugaraka, Zoroja, Sunajaka i Tomaša kao najbrojnija dobrovoljačka kolonija naselili su se u novosagrađeno selo davši mu ime Velebit, da ih vječno sjeća na planinu uz koju su odrasli. Današnji Velebit mlado je, planski osnovano naselje s pravilnom uličnom mrežom nazvanom po poznatim mještanima. Tako su "svoje" ulice dobili Bogdanović Jovan, Basarić Milan, Mandarić Đuro, Njegomir Marko, Novković Stevan i Mandić Đuro.

Kao Dan ovog jedinstvenog sela obilježava se 10. jul, dan rođenja velikana Nikole Tesle, što ih također emotivno veže s Likom, nekadašnjim zavičajem ovdašnjih stanovnika. Ove godine su prigodne manifestacije povodom Dana sela Velebit održane 8. jula. Nezaboravan doček imali smo kod braće Miloša i Danila Kravića porijeklom iz Mogorića, poznatim proizvođačima prvoklasnih rakija, u njihovoj reprezentativnoj Ličkoj kući. Osim što su vrhunski proizvođači rakija imaju i vrebačke korijene jer im je mama od vrebačkih Popovića. Pokazali su se pravim domaćinima koji otimaju od zaborava sjećanje na Liku, zemlju svojih predaka. Potom je uslijedio ručak koji je za domaćine i brojne goste organizirala tamošnja Mjesna zajednica. Uz ugodno druženje i muzički program vrijeme je brzo proteklo, a trebalo je otići na njihovo poveliko jezero gdje se je održavao tradicionalni plivački maraton. Tamo smo sa zadovoljstvom prihvatili poziv da obiđemo obližnje Totovo selo, u kojem živi oko 600 Mađara s bogatim kulturnim, sportskim i vjerskim životom. Posjetili smo i Zavičajnu kuću "Ćemer" koja njeguje tradicionalne ličke običaje.

Vrijeme do večernje priredbe provodili smo kod svojih zemljaka prisjećajući se rodnog kraja, a vrhunac dana bio je impresivan nastup folklornih grupa i pjesama Dobrivoja Dobre Pavlice-Likote, poznatog pjevača ličkih narodnih pjesama. Druženje sa domaćinima nastavilo se u ugodnom druženju i prigodnu muziku.

Nevoljko smo se oprostili od naših domaćina jer tamo se nismo osjećali kao gosti već svoji među svojima, među našim Ličanima.

Ozareni nezaboravnim druženjem na Velebitu uputili smo se prema Prigrevici, mjestu gdje su se naši Ličani kolonizirali poslije Drugog svjetskog rata. Domaćin nam je bio Dušan Novković, kako i sam ponosno ističe porijeklom iz Pavlovca, predsjednik Zavičajnog udruženja Srba iz Like "Ličko ognjište"- Prigrevica. Obišli smo reprezentativno uređene prostorije Udruženja prepune dokumenata o životu Ličana i njihovih potomaka u Prigrevici, a potom impresivan muzej koji vodi entuzijast Todor Tošo Todorić sin vrebačkog kovača Nikole Todorića. Uspio je Tošo prikupiti zavidnu zbirku dokumenata i predmeta koji puno govore o radu i životu naših kolonista.

Svi naši sagovornici sa sjetom su pričali o našim selima, slavnoj prošlosti i ljudima koji su ostavili traga u slavnoj historiji našeg kraja. Svi smo se složili da naša sela treba sačuvati od zaborava, čemu bi u svojim aktivnostima trebalo pridonijeti obnovljeno Društvo "Srpska narodna čitaonica i knjižnica u Vrepcu".

Nikola D. Cetina

Ažurirano Utorak, 18 Srpanj 2017 13:55

Nada za budućnost

Utorak, 27 Lipanj 2017 14:48 administrator

Nigdje takvog krajolika - surovog i lijepog: polja, planina, rijeka, izvora; nigdje takve raznolikosti: oštrih trava i trnovitog žbunja, plemenitog planinskog cvijeća i ptica; nigdje takvog zraka niti plavog neba, studene zime i žarke vrućine; nigdje takvih ljudi: čvrstih, jednostavnih, grubih i toplih – nigdje kao u vrebačkom kraju.

Vrebačka sela opstajala su stoljećima boreći se sa prirodnim i društvenim nepogodama stvarajući na ličkom kamenu uvijek iznova život, snagu, upornost i prkos – i sve to dijeleći nesebično sa svijetom dajući mu inženjere, liječnike, umjetnike, privrednike.....

Rasuli su se Vrepčani po svijetu boreći se sa oskudicom i vraćajući se u rodni kraj. Ratovi i kolonizacije nakon I i II svjetskog rata odnosile su životnu snagu ipak ostavljajući jezgro života na domaćem tlu. Ali, posljednji rat dotukao je i taj život ostavljajući selo pusto, da bi se kasnije ipak nešto života vratilo. Mukotrpno uz obnovu ugašenih ognjišta u koja se vratilo dio Vrepčana starosjedilaca, vraća se i dio iseljene populacije obnavljajući svoja imanja i posjećujući stari kraj i boraveći u njemu, 'ko koliko može. Oživljavaju tako prohujale slike života i stare priče i događaji, vraćaju se sjećanja na davno nestale ljude i bogat društveni i duhovni život.... ......u susretima ljudi koji ponekad, iako davno bliski, često ne pamte zadnje viđenje.

Na tom temelju, na prisutnom dubokom osjećaju želje i nostalgije za rodnim i voljenim krajem, uz žive veze i veze izgubljene u neumitnosti života koje se obnavljaju jer ih niti vrijeme niti daljina ipak nisu mogle prekinuti - već niz posljednjih godina rađala se i razvijala ideja o ponovnom okupljanju Vrepčana u rodnim selima ili selima porijekla.

Dan za pamćenje je 18.03.2017.g., dan kada je oživotvorena inicijativa da se od sela koje se polako gasi, pokuša stvoriti selo koje će odisati životom i nadom u budućnost.

Toga dana u Vrepcu su osnovani „Inicijativni odbor za revitalizaciju Vrepca“, a na inicijativu Inicijativnog odbora obnovljeno je nakon 76 godina i Društvo „Srpska narodna čitaonica i knjižnica u Vrepcu“. Događaju svjedoče i tri lipe, prigodno posađene na trgu u Vrepcu.

.....................

Inicijativni odbor za revitalizaciju Vrepca je neformalno, „ad hoc“ tijelo vrebačke zajednice osnovano sa ciljem revitalizacije područja MO Vrebac.

Inicijativni odbor će djelovati kroz osmišljavanje, predlaganje i realizaciju inicijativa i aktivnosti koje uključuju područje kulture, socijalno, ekološko i ekonomsko područje kao i ostala interesna područja.

Srpska narodna čitaonica i knjižnica u Vrepcu osnovana je na tragu istog takvog Društva osnovanog 1929.g., sa ciljem da okupljajući vrebačku populaciju i sve one koji svoje vrijednosti mogu identificirati sa duhovnim, kulturnim i historijskim naslijeđem ovog podneblja ... čuva i razvija nacionalni identitet, kulturne vrijednosti i tradiciju, spomeničku i kulturnu baštinu, kao i da čuva i razvija međunacionalne i međukulturalne odnose te razvija kulturu tolerancije i razumjevanja u međuljudskim i međunacionalnim odnosima.

Uskoro, više o svemu ovome čitajte na ovom portalu!

Ažurirano Četvrtak, 27 Srpanj 2017 10:41

Značajno povećana čitanost portala

Srijeda, 01 Ožujak 2017 04:20 administrator

U tekućoj, sedmoj godini, čitanost portala bilježi nove dosege. Tako je sa krajem proteklog mjeseca - 28.02.2017.g. - registrirano ukupno 90.707 posjeta, odnosno 19.158 za proteklih 10,5 mjeseci (od 14.04.2016.g. kada je nastupila sedma godina portala) ili prosječno mjesečno 1.825 / prosječno dnevno 61 posjeta.

Apsolutni rekord mjesečnih posjeta bilježimo protekli mjesec kada je ostvareno ukupno 2.687 posjeta ili 96 posjeta prosječno dnevno. Zabilježeni dnevni maksimum u proteklom mjesecu je 338 posjeta što je ujedno i apsolutni dosad zabilježeni dnevni maksimum.

Ažurirano Srijeda, 01 Ožujak 2017 07:50

Kako deklinirati imenicu "Vrebac"?

Subota, 21 Siječanj 2017 08:50 administrator

Kako izgovarati imenicu "Vrebac" u padežima?

Primjenom Vukova pravila "piši kako govoriš, čitaj kako piše" nebi trebalo biti dileme. Imenica "Vrebac" deklinira se; (nominativ) n. Vrebac, (genitiv) g. Vrepca, (dativ) d. Vrepcu, (akuzativ) a. Vrebac, (vokativ) v. Vrepče, (lokativ) l. Vrepcu, (instrumental) i. Vrepcom.

Ipak, često se u tekstovima znaju naći deklinacije koje vode porijeklo od tzv. "korienskog" pravopisa (vidi: http://www.korienskopisanje.hrvati-amac.com/u1dockorien.pdf). Možda je najbolji primjer slična imenica "vrabac" koja se primjenom tog pravopisa deklinira u npr.: g. vrabca, d. vrabcu, itd. (vidi:link korienskog pravopisa, str.: 130), pa otuda nalazimo i g. Vrebca, d. Vrebcu itd..

Pravopisno pravilo kojim se "b" iz n. "Vrebac" mijenja u "p" u padežima g. d. v. l. i. naziva se JEDNAČENJE SUGLASNIKA PO ZVUČNOSTI, u čemu nema razlike između srpskog i hrvatskog pravopisa - prilog.

Attachments:
Jednačenje po zvučnosti_Deklinacija imenice Vrebac.pdf	[ ]	Administrator	591 Kb

Ažurirano Utorak, 24 Siječanj 2017 15:16

Zahvalnica

Ponedjeljak, 09 Siječanj 2017 22:46 administrator

Poštovani Željko, u ime članova moje porodice, rođaka i prijatelja koji čuvaju sećanja na mladalačke boravke u Vrepcu, Zavođu i Pavlovcu, zahvaljujem Vam se za veliki trud koji godinama ulažete brinući se o WEB stranici Vrepca, Zavođa i Pavlovca i podstičući nas da ne odustajemo od svojih ognjišta, prolivene krvi i grobova naših predaka.

Lično se zahvaljujem Vama i ostalim Vrepčanima, Zavođanima i Pavlovčanima na dosadašnjim aktivnostima na obnovi, uređenju i čuvanju naša tri sela, čuvanju naše tradicije i uspomena na teška i lepa vremena življenja u Lici.

Mi baštinimo specifične vrednosti, srodne navike i način života, poštujemo čast i hrabrost i negujemo solidarnost i prijateljstva širom sveta. Naročito čuvamo i sa ponosom negujemo sećanje na hrabre pretke koji su „u Liku stigli jer nisu hteli da robuju, a slobodu su plaćali vojevanjem i krvlju i po tom duhu bili i danas su prepoznatljivi “. Nas i naše potomke specifičnim i posebnim „napravio je“ život u Lici i predačko nasleđe, uticaj njene prirode i istorijskih događaja u prošlosti i sadašnjosti.

U srpskim ličkim porodicama, u odnosu na ostale stanovnike Balkana, ima najviše mešovitih brakova sa pripadnicima drugih naroda, nacionalnih manjina i etničkih grupa. Razlozi su mnogobrojne seobe što zbog buna, ratova i revolucija, što zbog ekonomskih migracija, a ponajviše zbog tradicionalnih službovanja Ličana u raznim vojskama i policijama diljem Jugoslavije i naše tradicija da srce vežemo za dobrotu, poštenje, fizičku i duhovnu lepotu i snagu, a ne za versku ili nacionalnu pripadnost. Mnogi Srbi iz Like godinama su se izjašnjavali kao Jugosloveni, smatrali se najpre Ličanima pa tek posle Srbima.

Mnogobrojni su primeri „Ličke posebnosti“. Jedna od njih je i izjava poznatog patologa koji je učestvovao u ekshumaciji srpskih žrtava u zadnjem ratu u Lici da žene, kao što su Ličanke, nigde drugde nije sreo.

Da li će nam i 2017. godina i majski izbori u Hrvatskoj proći a da se ne organizujemo i povežemo na način koji bi nam omogućio da uradimo strategiju i akcioni plan obnove Vrepca, Zavođa i Pavlovca, da konkurišemo za sredstva radi obnove školskih zgrada, Vrebačkog doma, spomenika, mostova, mlinica, očuvanja izvora i Jadove.

Proći a da ne pronađemo zajedno fondove i donatorska sredstva za rešavanje ostavinsko-imovinskih pitanja i obnovu kuća, da ne pronađemo mlade potomke Vrepčana, Zavođana i Pavlovčana koji bi nam želeli i mogli pomoći da pišemo i realizujemo projekte obnove, negovanja tradicije i održivog života.........

Ako su naši preci davali svoje mlade živote, za sve ovo što lično i zajedničko imamo u Vrepcu, Zavođu i Pavlovcu, da li zbog njih i naših potomaka smemo dići ruke i odustati od obnove i čuvanja. Da li smo sigurni da naši potomci neće, zbog drastičnih klimatskih promena, novih ratova i globalnih ekonomskih poremećaja, morati da napuštaju svoje domove i dolaze da žive na zemlji svojih Ličkih predaka. Seobe naroda se već dešavaju. Ne samo zbog ratnih sukoba već i zbog prenaseljenosti i nedostatka resursa-zdrave zemlje,vode,hrane........

Sećamo li se priča naših majki i baka koje su same, sa starčadima i malom decom, preživele strahote Drugog svetskog rata, bez muževa i sinova koji su bili borci u Šestoj ličkoj i 35-oj proleterskoj diviziji i borili se za oslobađanje od fašizma svih jugoslovenskih teritorija. Imale su šumu i pećine da se kriju, vodu da piju, samonikle biljke da jedu i krave i ovce koje su čuvale kao i živote svoje dece jer su davale mleko i grejale kad se zbog napada ustaša, Nemaca i Italijana bežalo u zbegove i ležalo na goloj zemlji....

Ako nas ima koji ovako i slično razmišljamo i želimo, možemo uspeti. Neće biti lako prevazići strahove, mržnje, otpore i pravne i materijalne prepreke. Ako nečeg imamo napretek, imamo naše čuvene“ ličke tvrdoglavosti“ koja odavno nije negativna osobina.To je, kako mi skoro reče jedna moja poznanica psiholog, najbolja varjanta upornosti za život u XXI veku i življenje na Balkanu.

Znamo svi koliko malo naših rođaka i prijatelja stalno živi u Vrepcu, Zavođu i Pavlovcu i hvala im zanavek što su se vratili, što su tu i što, kako su naši stari govorili „duraju“. Znamo da je sadašnji Mjesni odbor „telo na jednom papiru“, bez akata i dokumenata na koje ih zakon obavezuje, za razliku od prethodnog MO koji je veoma mnogo učinio i čiji članovi i dalje, kao pojedinci,veoma mnogo čine.

Ali treba da znamo i da se na spisku birača naša tri sela nalazi više stotina građana još uvek državljana Republike Hrvatske. Sigurna sam da članovi našeg Mjesnog odbora žele pomoć, da su svesni zakonske odgovornosti, posledica nepostupanja u skladu sa propisima i svesni uloge Mjesnog odbora u aktivnostima od značaja za obnovu i opstanak Vrepca, Zavođa i Pavlovca. Sada je vreme putovanja do Like upola kraće, a zahvaljujući IK tehnologijama „ceo Svet je jedna kancelarija“

Uzdam se Željko u Vrepčanke, Zavođanke i Pavlovčanke jer smo ponajviše mi i naše pretkinje „koreni vekovnog trajanja“, kako se zove i prvo izdanje Hronike Vrepca, Zavođa i Pavlovca. Uzdam se u naše mlade od kojih mnogi učestvuju u projektima multikulturalne saradnje i održivog razvoja u sredinama u kojima žive i rade i u naše uspešne privrednike koji posluju u Hrvatskoj, Srbiji i drugim zemljama, a svoje poslovne ideje mogu realizovati i u Lici.

Beograd, 30.12.2016.godine Mirjana Ćurin

Ažurirano Ponedjeljak, 09 Siječanj 2017 22:56

Više članaka...